Emotivno je ovih dana među vjernicima iz Župe blaženog Alojzija Stepinca, smještenoj na Cibljanici. Dva i pol desetljeća, praktički cijeli život dobrog dijela župljana, trajala je era u kojoj je ime Josipa Ružmana bilo sinonim za riječ – župnik. Dugo je to razdoblje, maksimalno osnaženo činjenicom da je velečasni Ružman doslovno formirao ovu župu, stvorio zajednicu vjernika koja već 25 godina funkcionira pod njegovim duhovnim vodstvom. I zato je njegov odlazak, za koji je došlo vrijeme, vjernicima toliko teško pao…
Oprostili su se od njega na nedjeljnoj misi, posljednjoj njegovoj u ulozi župnika, pojavila se u oku i poneka suza, a za kraj su se od svog župnika emotivno oprostili na Facebook stranice Župe. Pod sjajan tekst su potpisani Jozo Barišić i Božo Barun, koji je govorio na oproštaju od Josipa Ružmana.
“Kada se 1994. godine ukazala potreba za novim svećenikom u Velikoj Gorici, vjernicima koji se okupljaju u pleškoj kapeli Ranjenog Isusa – izbor je pao na svećenika u Staroj Ploščici.
Na ovome mjestu u to vrijeme ovdje je bila šikara, no u vrlo kratkom vremenu, po njegovu dolasku, pala je prva lopata – izgradio je ovu crkvu građevinu ali još vaźnije ovu živu Crkvu – zajednicu koja se okuplja oko oltara. To je čovjek koji nikad ne gubi nadu – to je i dio njegova mladomisničkog gesla – to je naš župnik Josip Ružman.
Jučer smo se od njega oprostili nakon 25 godina službe u našoj župi, a u ime župne zajednice zahvalu je izrekao g. Božo Barun:
‘Poštovani i dragi župniče, Josipe,
Na kraju ove zahvalne i svete Misne žrtve u kojoj smo zajedno s vama zahvaljivali dobrom Bogu za vaše svećeništvo, kao župljani, vjernici i vaši prijatelji na poseban se način želimo prisjetiti ovih 25 godina koje ste proveli s nama vršeći svećeničku službu.
Vjerujemo da vas je Božji plan doveo među nas u župu Blaženog Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici. Budući da je Gospodin Isus pred vas stavio one iste zadatke koje je stavio pred svoje učenike kad ih je poslao u svijet, vi ste se hrabro odazvali tom uzvišenom pozivu i dali se na posao.
Poštovani i dragi župniče Josipe, nije jednostavno ni posložiti niti izreći sve ono što se svih ovih godina događalo u našoj župi. Teško je također posložiti i izreći što se sve nakupilo u glavama i u srcima nas vjernika kojima ste bili župnik i duhovnik. A osobito nije jednostavno pronaći prave izraze za misli i osjećaje kad se radi o relativno dugom periodu suživota jednog svećenika i njegovih vjernika, suživota koji je bio prožet brojnim i raznovrsnim zbivanjima.
Stoga, u trenutcima oproštaja, mi vam prije svega želimo izreći iskrenu ljudsku i kršćansku zahvalnost za brojna duhovna i materijalna djela, za vidljive, a posebno nevidljive darove koja ste nam ostavili. A ona su toliko brojna, a neka su tako skrivena u dušama pojedinaca da ih pozna jedino dragi Bog koji će vam znati uzvratiti na svoj način.
Mi vjerujemo da vas je Duh Sveti nadahnuo kad ste se odlučili ovu župu, a kroz nju i sve nas, posvetiti našemu blaženom mučeniku, a nadamo se uskoro i službeno, svetom Alojziju Stepincu. Očito ste predosjećali da će vam njegovo biskupsko geslo: In te, Domine, speravi!/U tebe se, Gospodine, uzdam! itekako trebati u vašoj svećeničkoj službi koja uvijek u sebi sadrži i elemente mučeništva.
Vaš dugogodišnji i nesebični rad u izgradnji žive i materijalne crkve u našoj mladoj župi bio je i ostaje trajno svjedočanstvo duhovne veličine, žrtvovanja, ali i odgovornosti svećeničke službe.
Budući da bolest nikoga ne pita za godine ili želje, ona vas je na neki način ‘primorala’ na ovaj premještaj u Svećenički dom na Kaptolu. No, kao vjernici vjerujemo da se ništa ne događa bez Božje volje, odnosno dopuštenja, pa tako ni ovaj oproštaj i premještaj.
Dragi naš župniče Josipe, nema sumnje da se vaša svećenička služba nastavlja na drugom mjestu i na drugi način. Ali isto tako nema sumnje da ćete ostati u našem trajnom sjećanju, zahvalnosti i molitvama kao svećenik/duhovnik, kao čovjek, brat i prijatelj. Molit ćemo da vam Gospodin podari strpljenje i hrabrost u daljnjem nošenju vašega životnog križa. Uvjereni smo također da ćete i vi nas ponijeti u svom svećeničkom srcu i zauzimati se za nas pred Bogom, naročito u svetim Misama.
Neka vas i dalje po zagovoru bl. Alojzija Stepinca čiji ste vjerni štovatelj, Bog prati svojim božanskim mirom i blagoslovom! Još jednom, hvala vam na svemu!'”
Bolest je, nažalost, glavni razlog odlaska velečasnog Ružmana, čime završava jedna povijesna etapa u razvoju kršćanskog života u ovome gradu. Pogotovo s obzirom na to da je istovremeno drugim putem otišao još jedan svećenik iz ove župa.
“Dio naše župne obitelji sve ove godine bio je i prof. Nenad Malović, uz sve dužnosti koje je obavljao kao profesor na fakultetu, kao prodekan ili uz sve ostale obveze i usavršavanja – nedjeljom je rado dolazio k nama i činio nas boljim svojim propovijedima i uveseljavao svojim doskočicama.
Dragi naš vlč. Neno… Nedostajat će te nam! Hvala Vam za sve!”
Autor fotografije: Igor Kolarec/VG Foto
