Igrat će se još tri minute sudačke nadoknade, izgovorila je službena spikerica na Gradskom stadionu, a baš u tom trenutku dogodilo se ono najgore po Goricu. I najbolje po Rijeku. Daniel Štefulj nabacio je s lijeve strane, a Mirko Antonio Čolak glavom loptu poslao u “malu mrežicu” domaćega gola. Kahlina je pokušao spasiti, no zakoprcao se u mreži, zajedno s loptom… I krenula je publika očajavati, većina od onih 2137 gledatelja na tribinama, no tad je sudac Jović zastao i – otišao pogledati snimku. VAR je, srećom po Goričane, pokazao da gola nema! Uzdah olakšanja popratio je definitivno najdramatičniji trenutak ove utakmice.
I ostalo je 0-0. Nema gola. U prvih 55 utakmica u prvoj ligi Gorica je bez golova odigrala dvaput, pa u posljednje tri – još dvaput. Prvo s Osijekom na otvaranju proljeća, a u nedjelju poslijepodne i s Rijekom, opet na svom stadionu. Bilo je to 90 minuta nakon kojih je – ne samo zbog ovog poništenoga gola – ovaj jedan bod zapravo i jako dobar ulov. Željela je Gorica konačno zabiti prvi gol u proljetnom dijelu prvenstva, željela je napasti i pobijediti, ali pitalo se tu nešto i protivnika. Jako dobrog, čvrstog i kvalitetnog protivnika, koji je ovim remijem ostao na sedam bodova prednosti u odnosu na Goricu…
Kao što je i najavio, trener Gorice Sergej Jakirović izveo je ovog poslijepodneva momčad koja je u stanju napasti Rijeku, sa Cherifom Ndiayeom kao jedinom špicom, ali njemu iza leđa dolazili su i Lovrić s lijeva, i Špikić zdesna, i Dvorneković u ulozi “desetke”, koju i nosi na dresu. Izostanak Suka, silno važnog čovjeka u svojoj koncepciji, Jakir je pokušao “zakrpati” mladim Babecom, ali sve to skupa u prvih je 45 minuta izgledalo – tanko. Jako tanko. Ne može se reći da Gorica nije pokušavala, da nije tražila način kako doći do gola, no problem je u ovom slučaju bila i odlična Rijeka.
Gosti su se branili čvrsto i organizirano, nisu nudili previše prostora goričkoj navali, a u izlascima su bili brzi i vrlo, vrlo opasni. Prvo je pokušao Raspopović, otišlo je malo pokraj gola, pa je Čolak pogodio stativu nakon dodavanja Štefulja, pa je Kahlina čupao prvi put, udarac Halilovića, a onda i drugi put, “jedan na jedan” s Lončarom, koji je prije toga pretrčao valjda 70 metara s loptom u nogama… Redale su se riječke prilike, bilo ih je pet ili šest, ali kapetan i sreća držali su nulu.
Nije Jakirović, svjestan stanja na terenu, čekao ni poluvrijeme da napravi prvu zamjenu. Već u 41. minuti povukao je s terena neuvjerljivog Musu Muhammeda, koji je diskretno i neprimjetno ispratio Lončara u toj velikoj šansi, prespor da mu oteža posao. Umjesto njega ušao je Jiloan Hamad, što je značilo da Matija Dvorneković seli s polušpice na desni bok…
Donijelo je to nešto više sigurnosti otraga, nije u nastavku Rijeka takvom lakoćom više stvarala šanse, a napredak se vidio i prema naprijed. Nije to i dalje bila nogometna prezentacija za pamćenje, ali Gorica je počela opasnije prijetiti. Najozbiljnije preko Lovrića u 50. minuti, kad je iz slobodnjaka pogodio spoj prečke i stative. S vanjske strane, nažalost… Uspjevala se Gorica u tom nastavku na trenutke razigrati, prijetiti u prvom redu preko Lovrića, ali istovremeno je teškom mukom branila svoj gol pred naletima vrlo kvalitetnog protivnika.
Kako su minute odmicale, a na semaforu je i dalje stajalo onih početnih “0-0”, kako se bližio kraj, nervoza je sve više rasla na obje strane. Došlo je tako i do jednog manjeg naguravanja na ulasku u posljednjih deset minuta, iz kojeg su sa žutim kartonima izašli naš Lovrić i Riječanin Velkovski. Redali su se pokušaji na obje strane, čekala potencijalno kobna pogreška protivnika, ali do nje nikako nije dolazilo. Sudac Fran Jović u svemu je tome ispustio konce utakmice iz ruku, donosio dodatnu nervozu…
Na kraju je, zahvaljujući VAR-u, postao nešto simpatičniji domaćoj publici, no malo je bilo oduševljenih nakon ovakvog raspleta. Unatoč tome što je moglo, realno, proći i kudikamo lošije. Ciljano četvrto mjesto, naime, nakon ovog remija još je dalje, sedam bodova daleko, a Lokomotiva na petome mjestu bježi tri boda. Kad se tome doda i činjenica da sljedeće kolo donosi gostovanje na Poljudu, koje će zbog tri žuta kartona propustiti stožerni branič Aleksandar Jovičić, jasno je da situacija nije idealna.
No dobro, zato valjda i postoje teški trenuci, da se iz njih izađe još jači, čvršći i bolji. Idemo dalje, do kraja je još 13 kola, na raspolaganju je 39 bodova…
