Danas u sportskom ribolovu ŠRU Odre iz Velike Gorice vrijedi pravilo da se svaki veći ulov (iznad 4 kilograma?) nakon eventualnog snimanja pušta natrag na slobodu. Tako nije bilo prije 11 godina kad je velikogorički Reporter objavio vijest o zanimljivom ulovu Darka Stjepana Tomašić iz Novog Čiča, tada 57-godišnjeg sportskog ribiča.
Evo teksta objavljenog 7. svibnja 2009. godine. “Pedesetsedmogodišnji Darko Stjepan Tomašić iz Novog Čiča, probudio se rano ujutro 3. svibnja ne sluteći kakva ga pustolovina čeka. Kao i mnogo puta u proteklih 35. godina, koliko je član sportskog ribolovnog društva, uzeo je pribor i zaputio se na obližnje Veliko jezero nedaleko Velike Gorice. Mirno svibanjsko jutro bilo je kao stvoreno za kapitalni ulov. Darko je tada kazao:
“Dugo se nije ništa događalo. Šaran je zagrizao u 6,40 sati. Da je kapitalac znao sam kad je borba započela. Rola ZEBCO XL-40 savršeno je funkcionirala, a i najlon 0,25 je izdržao 35-minutno nadmetanje. U blizini je bio poznanik, također član ŠRU Odra koji mi je pomogao. Ne treba naglašavati koliki je bio adrenalin dok je trajala borba s 15-kilašem. Kapitalac je zagrizao na kukuruz šećerac. Velika je šteta što u blizini nije bilo fotoaparata. Šarana ljepotana tada bi vratio u jezero. Ovako..šteta. Ovo mi je najveći ulov u 35-godišnjoj karijeri. Bilo je šarana do šest kilograma, pa i štuka od jedanaestak kilograma, ali ovakav šaran..Kad sam se biciklom vraćao kući, šarana nije bilo moguće sakriti. Povratak je potrajao, svi su željeli fotografirati se s ribetinom.”
Inače, Tomašić je tada bio dugogodišnji zaposlenik tvrtke Hidrel d. d. (danas je u mirovini ali i dalje ide na ribičiju) koja eksploatira jezero i ne treba se čuditi što popularni “Tomas” savršeno poznaje svaku uvalu i skrovito mjesto za dobar ulov.
