Teška je i sparna bila ova koprivnička subota, čak i za sjediti na vrhu tribina i gledati, a kamoli za igrati. Takva je nekakva, teška i usporena, bila i utakmica dolje na terenu, na kojem su se sudarili gosti iz Velike Gorice i domaći Slaven Belupo. Na travnjaku na kojem su Goričani posljednju pravu partiju odigrali prije nešto manje od dvije godine, kad su prvi put došli u Koprivnicu kao prvoligaši, i ovoga je puta bilo daleko od idealnog, ali na kraju je ispalo – savršeno! S emocijama, dramom, preokretom, sa svima onime zbog čega volimo nogomet! Pogotovo kad pobjeđuju naši…
Sličan je sastav kao u Varaždinu krenuo u Koprivnici, uz promjene Lovrić za Dvornekovića i Čanađija za Hamada, sličnim se stilom Gorica pokušavala nametnuti, ali znao je trener Valdas Dambrauskas što čeka njegovu momčad na stadionu koje nosi ime Ivana Kušeka Apaša.
– Otkad sam ovdje, dvaput smo igrali s njima, i oba puta završilo je 0-0. Mislim da to najbolje opisuje s kakvim protivnikom imamo posla, čvrstim, fizički snažnim i sjajno organiziranim – govorio je strateg Gorice uoči utakmice.
I baš takav bio je Slaven Belupo. Koliko god se Gorica trudila stvarati igru, pa igrom dolaziti do šansi, uglavnom je to završavalo u čvrstom bloku pred domaćim golmanom Filipovićem. Tako je, primjerice, u prvih 45 minuta Gorica imala potpunu dominaciju, tražila pukotine s loptom u nogama, nije uspjela stvoriti previše pravih situacija, a na kraju onda i – primila gol! Doslovno u posljednjim sekundama nadoknade Lovrić je zakasnio s predajom jedne lopte u opasnoj poziciji, ona je otišla prema Nemanji Glavčiću, a veznjak Slaven Belupa pogodio je za 1-0.
Pokušao je mijenjati u nastavku Dambrauskas, želio je pronaći zagubljenu energiju ulascima Dvornekovića, Mitrovića, Doke i Mudrinskog, ali sve se to pokazalo uzaludnim. U pokušajima Gorice da što opasnije ugrozi domaći gol ostajalo je i puno prostora otraga, što je Slaven Belupo nekoliko puta i iskoristio. Bolje šanse čak su i u tom nastavku pripale domaćinu, pa je u dvije, tri situacije Kahlina morao spašavati i od većeg minusa…
Lakoće tu nije bilo previše, izostala je ona lepršavost, ali stvarala je Gorica pritisak, pokušavala i dalje, najčešće neuspješno… A onda je jedan čovjek odlučio reći “e, sad je dosta!” Ognjen Mudrinski od dolaska u Goricu golove je zabijao svakih 80 minuta u prosjeku, a ovoga puta odlučio je tu spektakularnu statistiku još malo popraviti. Kako? Zabio je dvaput i donio nevjerojatan preokret!
Prvo je u 86. minuta jedna duga akcija završila na desnoj strani, kod Albija Doke, koji je loptu vratio u peterac, a tamo je kralj upravo Mudrinski. Uklizao je na tu loptu i golgeterski, majstorski je pospremio u gol.
I odmah je Gorica željela još, dok je domaći trener uveo stopera umjesto napadača u pokušaju da zadrži barem taj jedan bod. A kad je tako, hrabrost se obično isplati… Igrala se druga od četiri minute sudačke nadoknade kad je Matija Dvorneković na desnoj strani briljantno centrirao u sredinu, gdje se Mudrinski samo naklonio i zakucao loptu u mrežu za veliki preokret. Briljantno, veličanstveno, iznimno emotivno proslavljeno…
Zapjevala se i drugi put ove sezone, a dva su kola iza nas, ona poznata “Ovdje nitko nije normalan”, a to znači da je šest bodova već u džepu, i to nakon dva gostovanja. Slijedi Šibenik na domaćem travnjaku u petak, a zatim pauza zbog reprezentacije, na koju bi valjalo otići s “dugom devetkom”… A onda idu Lokomotiva vani, Istra doma, pa – velika četvorka!
Zabava je tek počela…
