Zlatan Sever iz Kuča odlučio je prezentirati Turopoljac, i bome mu to ide od ruke i pera. Opet nam je poslao materijala za Cityportal, a možda bi bilo bolje da šalje direktno na redakciju. Na potezu je direktor Neno Črnko jer Turopoljac zaslužuje našu medijsku pažnju. Evo dobivenog intervjua s novim trenerom Turopoljca Milanom Marinićem.
1. Gospodine Mariniću, na početku intervjua molim Vas da se predstavite gdje ste i kad rođeni, imate li obitelj, gdje živite i koji vam je osnovni posao?
Rođen sam 1978. godine u Sisku, a živio sam u Mošćenici. Oženjen sam i imam sina starog 9 godina. Već duže od 20 godina živim u Zagrebu, a za život zarađujem u Hrvatskoj pošti.
2. Kada ste se počeli, a kada završili igračku karijeru, u kojim ste klubovima igrali, a u kojima trenirali? Od kada imate trenersku licencu i koju razinu?
Nogomet sam počeo igrati u malom tadašnjem klubu u Praćnom, da bi preko Segeste završio kao igrač u Trešnjevci. Zahvaljujući elanu kojim je gospodin Emil Kršlak nesebično prenosio znanje na nas mlađe, vidio sam se u trenerskim vodama. Završio sam Višu trenersku školu i stekao nacionalnu licencu. Trenirao sam mlade kategorije, ali i seniorsku ekipu Trešnjevke.
3. Kažete da ste radili u Trešnjevci, klubu slavne prošlosti. Kako ste došli do Turopoljca? Kakva je razlika za vas doći iz jednog gradskog kluba u jednu skroz drukčiju, amatersku, seosku sredinu? Što ste očekivali u Turopoljcu i je li ono ste našli u klubu bilo u skladu s vašim očekivanjima? Jeste li prije kad čuli za Turopoljac?
Moram priznati da prije ponude za treniranjem Turopoljca, nikad nisam čuo za taj klub. Trešnjevka mi je u jednom dijelu karijere bila sve, u njihovoj zelenoj boji sam se najbolje osjećao. A kako i Turopoljac ima zelene dresove, možda je i u tome tajna prihvaćanja ukazane ponude o preuzimanju člana JŽNL, ha-ha. A klub i mene povezao je Tomislav Horvat, igrač Turopoljca. Iako postoje određene razlike između Trešnjevke i Turopoljca, nakon upoznavanja s klubom i rukovodećom garniturom, sve odreda mladim ljudima, prihvatio sam ponudu bez puno promišljanja. Postojeći tereni, njihovo stanje i stupanj održavanja istih na vrlo su visokoj razini i tu se nema što dodati. Koristim ovu priliku da se zahvalim predsjedniku Danielu Zagorcu, sportskom direktoru Franji Berkoviću, ali i svima ostalim na lijepom prijemu u klub.
4. Došli ste u klub nakon 4. kola. Ekipa je do tada igrala toplo-hladno. Jeste li zadovoljni zatečenim igračkim kadrom i stanjem fizičke pripremljenosti igrača? Razmišljate li o možebitnim pojačanjima i kako vidite ulogu Turopoljca s vama na klupi u JŽNL? Kako vidite JŽNL u cjelini?
Prilikom mog prvog dolaska i upoznavanja s klubom, na treningu je bilo 19 igrača, samih, bez trenera. To mi je bio pokazatelj da je ekipa ozbiljna i iskusna. Na prvoj službenoj utakmici, svega par dana nakon dolaska u klub, ekipu je stvarno vodio Stjepan Trputec, koji mi je dao potpuniju sliku o svakom igraču, ali i o ekipi u cjelini, na čemu mu se zahvaljujem. Igrački je kadar zadovoljavajući i za sada je prerano govoriti o možebitnim pojačanjima. Određeni broj igrača prošao je razne nogometne škole i igrao u više klubova tako da ih je sad samo potrebno usmjeriti prema igri i motivirati ih za takmičenje. Odgovorni su kao igrači i kao osobe pa ne očekujem veće probleme. A JŽNL je prilično zahtjevna liga, prvenstvo je dugo itreba imati dugu klupu za pričuve ako se želi biti uspješan. Turopoljac ima ekipu sposobnu da se uhvati u borbu za mjesto u vrhu poretka.
5. Prati li klub vaše zahtjeve? Kakav je vaš pristup radu s mlađim kategorijama? Jeste li se uspjeli upoznati s trenerima mlađih uzrasta i smatrate li da je suradnja svih trenera u klubu neophodna?
Klub radi na ispunjenju svih mojih zahtjeva koji su usmjereni prema kvaliteti igre, borbenosti ekipe i težnji za pobjedom. A što se tiče mlađih kategorija, smatram da su one budućnost svakog kluba i rad s njima mora biti kvalitetan. Imamo nekoliko mladih igrača koji već igraju i za seniore (Šutalo, Jaki, Markulin), a taj broj ćemo pokušati i povećati. Na žalost, do sada nisam imao vremena za druge vrste suradnje s trenerima mlađih kategorija, osim upoznavanja.
6. Još smo pod dojmom nedjeljne briljantne igre i pobjede protiv, nakon 6 kola vodeće ekipe, TOP-a iz Kerestinca. Kakvo je vaše mišljenje, što je odlučilo utakmicu i koliko ste imali vremena za pripremiti ekipu za taj derbi? Kakav je odnos igrača prema obvezama i ispunjavaju li vaše ideje na treninzima?
U susretu protiv TOP-a ponajprije je odlučnost igrača, njihova želja i volja donijela borbenost i pobjedu. Nije bilo potrebe za dodatnim motiviranjem ekipe jer igrati s liderom motivira svakog igrača samo po sebi. Igrači su vrlo odgovorni prema klubu, sebi samima i meni kao treneru što podrazumijeva da se maksimalno trude i na treninzima.
7. Na kraju, jeste li zadovoljni načinom kako su vas prihvatili igrači, ali i navijači? Što biste im poručili? I kako vidite susret u nedjelju s obzirom na 3 žuta kartona Matasića i povredu Mlinarića?
Smatram da su igrači prepoznali moje namjere na treninzima i zahtjeve u igri i smatram da su to prihvatili. Imam dojam da su željni treninga i uigravanja određenih situacija za utakmice. Susret sljedećeg kola s Poletom novi je ispit naše ekipe koji ima dodatni značaj zbog susjedskih odnosa i to će samo dati dodatnu draž srazu dviju kvalitetnih ekipa kao što je Polet, ali i Turopoljac. Igrače koji ne mogu igrati iz bilo kojih razloga, a ne smijemo zaboraviti da je ovo amaterska liga i da za život zarađuju negdje drugdje, zamijenit će oni koji su raspoloživi. Moram na kraju spomenuti i navijače, koji otkako sam ja u klubu, u prilično velikom broju dolaze na utakmice, čak i na gostovanja, i navijaju, što mi govori da vole svoj klub, da vole nogomet i pošten odnos igrača prema igri. I to je ono što im mogu obećati – borbenost i pošten odnos prema igri, prema suigračima i prema protivniku. Hoće li takav odnos uvijek donijeti pobjede, teško je kazati.
