Još uvijek postoje zaostatci od proljeća kada je u državi bio prvi lockdown, a za mnoge djelatnosti od sutra kreće novi. Najbrojniji među onima koji ponovno zatvaraju su ugostitelji, i mnogi već sada razmišljaju da više nikad ne nastave sa svojom djelatnošću.
-Doprinose od prvog zatvaranja sam podmirio, ali ostali su troškovi hladnog pogona. Imam za otplatiti još jednu ratu, a opet mi ne daju raditi. Da bih pregurao prvo zatvaranje dignuo sam kredit od 24 tisuće kuna i razmijenio svoju ušteđevinu koju sam stvarao trideset godina. – govori jedan poznati gorički ugostitelj.
Kako kaže, razmišlja da drugi put više ni ne otvori, ali ističe za radnike će se boriti do posljednje kapi krvi da ih obeštete.
-Pitao sam mogu li prodavati kave za van, ali to je nemoguće jer nisam u programu barova, da bih to radio, morao bih imati i hranu, a ovo je caffe bar, ne restoran. Za vrijeme rata nije bilo ovako, u to vrijeme se radilo punom parom, ljudi su imali novca, kafić je uvijek bio pun. A ovo sad je strašno. Ovdje nije riječ samo o mojem lokalu, još jedan u gradu drži i moj brat, pa zamislite koji su to gubitci za obitelj. A ono što daje država – to nije pomoć!
Jedan je od, u ovim okolnostima, možemo reći sretnika jer je u vlastitom prostoru, pa ne mora brinuti kako platiti najam kad je zatvoreno, a uz to jedan je od onih koje ćete često naći kako radi sam, nosi gajbe, kuha kave, i tu je za svoje goste i djelatnike. I sada nakon trideset godina doživljava da mu posao koji stvara i radi cijeli život zabranjuju drugi puta u istoj godini. Kako sam kaže, malo je reći da je razočaran.
– Znate zašto sam razočaran? Zato što ne znam što ću sa sobom, što ću s ljudima. Što da radim sad nakon trideset godina u ovom poslu?- pita se ovaj ugostitelj, samo jedan od mnogih koji rade još samo danas do 22 sata, a što će biti dalje, vrijeme će pokazati.
