Cijeli niz načina već je Gorica “izmislila” kako izgubili od Dinama, dogodilo se to deset puta u prvenstvu u raznoraznim scenarijima, a novi način prezentiran je ove srijede navečer u Maksimiru. Odigrala je Gorica izvrsnu utakmicu, ludo hrabro i nevjerojatno borbeno suprotstavila se najjačoj momčadi u državi, no teško je očekivati čudo kad ti sudac (prestrogo?!) isključi igrača u 49. minuti, kad te Dinamo u najjačem sastavu pritišće, a tebi fale igrači poput Lovrića, Suka, Kalika, Steenvoordena… I onda ti dva savršeno precizna projektila igrača kojima golovi nisu specijalnost unište sav trud. U svakom slučaju, dubok naklon igračima za prikazano, kao i stručnom stožeru za pripremu utakmice, no opet, nažalost, nije bilo dovoljno.
Gorica je odigrala praktički savršeno prvo poluvrijeme u Maksimiru. Istrčala je na megdan Dinamu hrabro i odvažno, s jasnim planom kako se braniti i kako se napadati. A braniti se morala tek nepune tri minute prije nego što je pokazala kako namjerava napadati. Matija Dvorneković oduzeo je loptu Dinamovu braniču Lauritsenu, došla je do Jiloana Hamada, a on je sjajno gurnuo za Darija Špikića, koji je fantastično ljevicom pogodio za vodstvo na otvaranju. Zabio je Špika svome klubu, budući da je od zime Dinamov igrač na posudbi u Gorici…
Nakon toga je, sasvim očekivano, krenula dominacija Dinama, no malo su toga “modri” uspjeli stvoriti u prvih 45 minuta. Točnije, Dinamo u tom prvom poluvremenu nije uspio ozbiljnije zaprijetiti Gorici! Sjajno su stajali Goričani u defenzivnom smislu, zatvarali sve pokušaje Dinama, a s druge strane su bili čak i opasniji protivnik. Najbolju šansu propustio je Matar, koji je nakon Hamadove minijature i upućene lopte propustio zabiti s nekoliko metara, praktički na prazan gol. Promašio je loptu koju je trebalo samo ugurati u gol.
I bilo je odmah jasno da se teško može očekivati potpuno identična priča u drugom dijelu, pogotovo nakon što je Damir Krznar s klupe podigrao Majera i Ademija. Međutim, da će se tako brzo dogoditi toliko promjena okolnosti na travnjaku, nismo se baš nadali…
Već nakon 45 sekundi Kastrati je primio loptu na desnoj strani, dao povratnu loptu za Josipa Mišića, a veznjak Dinama naciljao je i savršeno pogodio rašlje Banićeva gola. Nije udarac bio prejak, ali precizniji nije mogao biti… A da jedna nevolja ne dođe sama, pobrinuo se Cheick Keita, koji je u 49. minuti zaustavio Kastratija bez lopte i – dobio drugi žuti karton! Pomalo prestrogo, apsolutno nepotrebno, jednako kao i njegov prvi žuti, kojeg je također mogao izbjeći.
I naravno da je slijedio gorički “bunker”, totalna defenziva do kraja, ali igrala je naša momčad s toliko srca da Dinamo opet nije mogao previše. Bilo je tu šansi, Oršićeva i Kastratijeva bile su jako, jako dobre, no Gorica je uspjela preživjeti do isteka 90. minute. S velikom potrošnjom energije, zadivljujuće koncentrirano i energično, taktički fenomenalno. Nije bilo nimalo lako izdržati Dinamov pritisak, no Goričani su uspjeli izgurati do kraja i izboriti produžetke.
Glasno su hrabrili jedni druge na tom kratkom predahu uoči početka dodatnih 30 minuta, jer logično je bilo očekivati nastavak Dinamovih napada. To se i dogodilo, “modri” su nastavili pritiskati, ali i Gorica se nastavila disciplinirano i odgovorno braniti. I borbeno, silno borbeno…
Međutim, trajalo je to samo nepunih deset minuta. Igrala se stota minuta utakmice kad smo doživjeli nesretni deja vu. Ponovno je Kastrati s desne strane vratio na 25 metara, ponovno je zadnji vezni opalio i pogodio u – rašlje! Ovoga puta ulogu Josipa Mišića preuzeo je Kristijan Jakić, obojica igrači koji ne zabijaju previše golova… Ovoga puta su, eto, zabili.
Zabio je deset minuta poslije i Lovro Majer, iskoristio je to što je Gorica morala izaći i ljevicom naciljao kut Banićeva gola za nedostižnih 3-1. Šteta, velika šteta, ali više od ovoga jednostavno nije išlo. U ovim okolnostima, s ovakvim protivnikom i s igračem manje, preostalo je samo privesti kraju jednu povijesnu utakmicu. Nije previše dojam pokvario ni gol Arijana Ademija, opet iz daljine, opet nevjerojatno precizno, u 119. minuti, jer Gorica nakon ove partije apsolutno zaslužuje čestitke. I može žaliti.
Međutim, vremena za žaljenje nema previše, sad Europu treba pokušati osigurati u prvenstvu, u kojem već u nedjelju slijedi važno gostovanje kod Istre 1961 u Puli. Upravo će Istra 19. svibnja na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici igrati finale Kupa Hrvatske protiv Dinama.
DINAMO – GORICA 4-1
VELIKA GORICA Stadion Maksimir. Bez gledatelja. Sudac: Mario Zebec (Varaždin). Pomoćnici: Borut Križarić (Čakovec) i Marko Stolnik (Varaždin). VAR: Duje Strukan (Split). AVAR: Goran Perica (Šibenik).
STRIJELCI: 0-1 Špikić (3), 1-1 Mišić (46), 2-1 Jakić (100), 3-1 Majer (110), 4-1 Ademi (119)
DINAMO: Zagorac – Ristovski (od 81. Stojanović), Lauritsen, Theophile-Catherine, Čabraja – Mišić (od 89. Jakić), Franjić (od 46. Ademi) – Kastrati (od 107. Hajrović), Ivanušec (od 46. Majer), Oršić (od 70. Atiemwen) – Petković. Trener Damir Krznar.
GORICA: Banić – Musa (od 90. Doka), Jovičić, Krizmanić, Keita – Junior, Babec (od 81. Pršir) – Hamad, Dvorneković (od 52. Moro), Špikić (od 90. Mitrović, od 106. Mudrinski) – Matar (od 81. Nimely). Trener Siniša Oreščanin.
ŽUTI KARTONI: Mišić, Kastrati (Dinamo), Krizmanić, Keita, Pršir (Gorica)
CRVENI KARTONI: Keita (Gorica)
