Ljeto je na samom kraju. Godišnji odmori su uglavnom iza nas, a jesen pred nama mnogima donosi velike prekretnice u životu. Pred roditeljima i djecom nova su životna putovanja i iskustva. Neki će po prvi puta sjesti u školske klupe, dok će neki krenuti u vrtić. Pedagoška godina ove godine počinje 1.rujna, a u goričke vrtiće upisano je 611 djece. Kako bi roditelji, ali i djeca, što lakše prebrodili to razdoblje prilagodbe, u razgovoru s odgajateljicom Petrom Petek iz Dječjeg vrtića Žirek donosimo vam nekoliko korisnih informacija i savjeta.
Da se prilagode novonastaloj situaciji i djeci i roditeljima treba vremena. Roditeljima je teško ostaviti svoje dijete, a djetetu je pak teško jer je naučilo biti s mamom i tatom prvih godinu dana svoga života. Ono što bi svaki roditelj od samog početka trebao imati je pozitivna slika o vrtiću i tako ga prezentirati djetetu.
– Kretanje u jaslice dosta je stresno i za roditelje i za dijete, pogotovo jer se kod tako male djece oko 8.mjeseca djetetova života javlja separacijski strah. Dijete kada vidi da nema roditelja ono misli da on ne postoji. Tu predodžbu ima u glavi sve dok ne nauči da će roditelj doći po njega. Zato smo mi odgajatelji ovdje da im pomognemo – ističe Petra.
U prvim danima prilagodbe roditelj zajedno s djetetom boravi u skupini. Proučavaju igračke, prostor, upoznaju odgojitelje i nove prijatelje. Potom se djeca ostavljaju sama na sat ili dva pa se to vrijeme postepeno produžuje. U drugom tjednu djeca ostaju do spavanja, a kako se dani prilagodbe bliže kraju ostanu i na spavanju.
– Dječji plač, nešto je što možemo čuti već prvih dana u hodniku kada uđete u vrtić, to je neizbježno. Ali zagrljaj i utjeha jedan je od načina kako mi to rješavamo, baš onako kako bi to učinio i svaki roditelj kod kuće pružajući im zaštitu i osjećaj sigurnosti. To je nešto što im i najviše treba u početku. Uvijek upali i nekoliko pjesmica kao i balončići od sapunice, ali i planirane aktivnosti koje odgajateljice pripreme pa im se na neko vrijeme zaokupi pažnja – priča nam Petra dodajući kako niti same odgajateljice nisu imune na dječji plač te ponekad se dogodi da i one same ispuste koju suzu.
Iskustvo jedne mame: “Brzo stigne onaj dan kada dođete po svoje dijete u vrtić, a odgajateljica kaže: “Bilo je sve u redu”
– Mama sam dvojice dječaka (2 i 5 godina) koji su krenuli u jaslice s navršenih godinu dana. Sjećam se svog straha od prilagodbe jer se nisu znali sami uspavati, hraniti, nisu imali prijelazne predmete i imali su 2 dnevna spavanja – dakle sve suprotno od dnevne vrtićke rutine na koju su se morali naviknuti. Početak je bio težak za njih, kao i za mene. Oni su bili djeca kojima je trebalo malo duže da potpuno prihvate tu životnu promjenu, a meni kao mami je, proživljavajući to s njima, teško padalo. No, uz veliki trud odgajateljica koje su ih tješile, mazile i pomagale da se uspavaju, uz tematske slikovnice kojima smo im kod kuće uvijek pozitivno predočavali vrtić, uz dobru suradnju s odgajateljicama i uz veliku dozu strpljenja – danas imam 2 samostalna dječaka koji s veseljem ulaze u vrtić u svoju skupinu, a ponekad se ni ne daju doma kad se zaigraju s prijateljima. Prilagodba na vrtić je zahtjevan period, no težak dio se zajednički prebrodi i brzo stigne onaj dan kada dođete po svoje dijete u vrtić, a odgajateljica kaže: “Bilo je sve u redu” – ispričala nam je mama Jelena.
Ponijeti nešto poznato
Svako dijete je individua za sebe stoga cijeli proces prilagodbe može potrajati i duže nego što roditelj očekuje, a u tom periodu dijete može pokazivati brojne emocionalne, tjelesne i ponašajne reakcije.
– Dijete postane više vezano uz roditelje. Mnoge mame se žale kada dođu doma da se u prvim mjesecima dijete ne odvaja od njih što god radile. Upravo zato jer traje taj strah od separacije pa ih stalno drže u vidokrugu. Dijete se u tom periodu može povući u sebe, postati agresivnije, ponekad dolazi i do regresije u razvojnoj fazi. Tu su i promjene u navikama spavanja kao i odbijanja hrane. Često se događa i u vrtiću u periodu adaptacije da djeca ne žele jesti i piti – upozorava naša sugovornica te savjetuje kako djeci može pomoći i neki prijelazni objekti koje donesu od kuće jer uz sebe imaju nešto što im je poznato.
Socijalizacija i empatija
Prije polaska u vrtić dobro je da roditelj razgovara s djetetom. Koliko god nam se ono činilo malo i da ne razumije, oni shvaćaju i bolje nego što mislimo.
– Govorite im unaprijed i pripremite ih da će ići u vrtić i da će imati nove prijatelje, no nemojte im davati lažna obećanja da će tamo biti sretni i da će sve biti super jer u početku im sigurno neće biti tako. No, s vremenom će doći i do toga. Ne bi preporučila zavaravanje djece jer će izgubiti povjerenje u roditelja, a ono je izrazito bitno u ovom cijelom procesu prilagodbe. Svakako probajte osamostaliti djecu koliko je to moguće. Dajte im da jedu sami rukama ili žlicom, kao i učenje samostalnog pijenja iz čaše – govori Petra.
Jedna od većih grešaka koje roditelj rade je predugo zadržavanje u vrtiću. Kada dovedete dijete, presvucite ga u papučice, poljubite i zagrlite te predajete odgojitelju. Imajte u njih povjerenje jer znaju što rade.
I na kraju, sve teškoće prilagodbe će proći i uvijek imajte na umu da vrtić treba biti mjesto puno igre i zabave kao i stvaranje novih prijateljstva. Dijete će se u vrtiću socijalizirati, razviti empatiju, higijenske i zdrave prehrambene navike te prolaziti različite aktivnosti.
