Priča je ovo o sportašu i poduzetniku, o predsjedniku košarkaškog kluba Gorica, koji je kraljicu igara zamijenio inženjerstvom te stvorio dvije uspješne kompanije, Teh-cut d.o.o. & Jedinstvo PNO d.o.o, s preko stotinu zaposlenih. Kompanije su to koje uspješno posluju na brzorastućem europskom i američkom tržištu. Svoje je znanje i iskustvo iz košarke nadograđeno s 32 godine rada i razvoja u poduzetništvu prebacio na kormilo kluba, gdje izvršava ulogu predsjednika od 2019. Upornost ovog čovjeka rezultirala je sve većom popularnošću košarke među mladima u našem gradu.
Kažete da ste dijete košarkaškog kluba Zadar te da Vas je isti odgojio i postavio na noge. Od Vas su stvorili samostalnog čovjeka koji se kroz život probijao radom, disciplinom i pozitivnom energijom. Danas ste na čelu kluba Gorica gdje uspješno prenosite svoje poduzetničke sposobnosti te ste okupili sjajnu ekipu na čelu s trenerom seniorske momčadi Mikijem Starčevićem. Ovog vikenda, točnije 10. travnja 2022. dočekujete Zadar na parketu Gradske sportske dvorane. Što je za Vas košarka, način života ili hobi ?
– Kada kao dijete započnete igrati košarku onda je to igra i zabava. Ne mogu i neće sva djeca koja se nakon početne igre ozbiljnije počinju baviti košarkom postati reprezentativci u nacionalnim selekcijama ili NBA-igrači, to je naprosto nemoguće. Igranje košarke je u konačnici zdrav duh u zdravom tijelu. Košarka je kolektivni sport, ali malo specifičniji od drugih, isprepleten s jako puno elemenata. Kroz nju se razvijate, učite, odrastate, stječete navike i pravila i donosite odluke u kojem smjeru i do kojih krajnjih ciljeva idete. Kad se u jednom trenutku, na raskrsnici života, odlučiš baviti drugim stvarima košarka ti može postati hobi, a vrijednosti koje si stekao disciplinom i radom ostaju ti za cijeli život.
Za košarkaške početke kažete da su bili teški i veoma zahtjevni. Odvojeni od roditeljskog doma, majke, oca i brata koje ste viđali rijetko zbog ograničenih mogućnosti putovanja kući, prepušteni sami sebi u donošenju svojih životnih odluka preko noći ste postali samostalni i odgovorni. Koliko je to utjecalo na vaš daljnji životni tijek?
– Da se nisam bavio košarkom i kroz nju stekao sva znanja i vještine te postao zreo čovjek, danas ovaj i ovakav Duško Radović – Ježo ne bi postojao. Moram naglasiti bitnu činjenicu, izgradio sam se kao osoba samo zahvaljujući životnoj sredini, vodstvu kluba, svim trenerima, kolegama suigračima i naravno osnovnom odgoju roditelja do negdje 15. ili 16. godine života. Sve dalje je bila nadogradnja na čvrstim temeljima, snažnom karakteru, velikom životnom znanju i iskustvu te neiscrpnom energijom i žarom za daljnjim razvojem i unaprijeđenjem sebe i okoline.
Kada pogledate sliku košarke koja se igrala nekad i danas što vas veseli, a što ljuti?
– Veseli me kad vidim djecu koja se žele baviti košarkom jer je vole. Kad vidim da imaju trenere koji ih uče košarkaške elemente i pravila, a ne da ganjaju vlastite trenerske ambicije. Trenere koji se trude da vrijeme odrastanja, učenja i predanog rada iznjedri kvalitetnog budućeg košarkaša, juniora ili seniora. Danas se puno toga promijenilo i rekao bih previše rano materijaliziralo. Puno se toga zapostavlja i ubrzava u procesu odgoja djece u ranoj životnoj dobi što na žalost rezultira od ranog odustajanja bavljenja sportom do igranja zbog nečijih prevelikih očekivanja.
Preuzeli ste klub na njegovu 50. godišnjicu, s ograničenim sredstvima pokrenuli ste priču i lavovski se borite da košarka opstane u ovim iznimno teškim vremenima. Kako vidite budućnost košarke i košarkaškog kluba Gorica?
– S izuzetkom nogometa danas je kolektivni loptački sport u Hrvatskoj, a pogotovo košarka, pala na najniže moguće grane. Sustav razvoja i način financiranja je devastiran i rekao bih da trenutno ne postoji. Kad se odluči krenuti u taj sustav sa željom da doprinesete radom, znanjem i zalaganjem pomognete da se sustav razvija i ide naprijed, na žalost nemate sve relevantne podatke. Onda vam još počnu „ispadati i kosturi iz ormara”. To je trenutak gdje biraš: ostaješ li ili odustaješ. Ja i moji suradnici smo odlučili krenuti i boriti se, raditi na promjenama i unaprijeđenjima u općem društvenom interesu velikogoričke i hrvatske košarke.
Gorička košarka ima najbolji mogući potencijal za ekspanziju i razvoj s pozicije na koju je trenutno dovedena zaslugom svih mojih prethodnika i našim radom u protekle dvije sezone te skromnošću, zalaganjem i predanošću svih igrača, trenera i pratećeg osoblja. Mi svojim primjerom, načinom rada i sugestijama pokušavamo ukazati kako se može napredovati. Pokrenuli smo zamašnjak promjene i sad krećemo dalje, za prvih 53 godine KK Gorica nije loše, a uvijek se može bolje.
Danas i više nego uspješno surađujete s njemačkom autoindustrijom te kažete da ste svoje znanje kapitalizirali tako da ste ga ugradili u svoju firmu. Kako je paralelno voditi sportski kolektiv i uspješna poduzeća?
– Sve u životu ima svoje faze, od početnih teškoća i frustracija do znanja. U razvoj firme sam uložio 32 godine života. Ne samo svoga, već cijele svoje obitelji. Skoro da nema toga što nismo uspjeli premostiti i ponosan sam na ono što smo postigli. Jako dobro znam da se ne smije posustajati. Stalno moraš gledati i vidjeti širu sliku te pravovremeno i ispravno reagirati. Da će angažman u KK Gorica biti naporan i težak znao sam pošto sam svojim aktivnostima participirao mom prethodniku, kolegi Mirku Matiću. Nisam očekivao da će biti ovako naporno i teško da napravimo vidljiv i prepoznatljiv rezultat, od škole košarke preko svih mlađih selekcija do seniorske momčadi koja se natječe u dvije lige, domaćoj i međunarodnoj. No, isplatilo se. Kad započnem nešto ne odustajem lako i tada tek dolaze rezultati te uspjeh u kojima uživam.
Gdje Vidite KK Goricu kroz par godina? Koliko ste zadovoljni sadašnjim rezultatima?
– Trenutačni rezultati KK Gorica su realno fantastični s obzirom na opće okolnosti i naše interne probleme koji su nas pratili kroz ovu sezonu (roster, trener, bolesti) i s tim moramo biti više nego zadovoljni! Uz malo sportske sreće i bez vlastitih grešaka to je moglo biti i za nijansu bolje. Međutim, mi smo kao tim zadovoljni. Nadam se da ćemo do kraja ovogodišnje HT Pemijer lige svojim igrama i rezultatima potvrditi da smo u Top 5 ekipa hrvatske košarke i to isključivo s hrvatskim igračima!
Što biste poručili gradu, sponzorima i publici? Koliku podršku imate od njih?
– Sve bi ih zamolio da pročitaju ovaj intervju i da ga pokušaju razumjeti. Pozivam ih da nam se priključe u daljnjem radu i razvoju košarke u Velikoj Gorici. Našoj publici i svim zaljubljenicima u ovaj prekrasan sport poručujem: dođite u velikogoričku Gradsku sportsku dvoranu i pružite nam svoju podršku! Košarka bez publike i navijanja nije prava! Vašim prisustvom i potporom pomažete daljnjem razvoju i dajete svima do znanja da smo na dobrom putu. Košarka je više od sporta. Košarka je bila i treba ostati naš najveći ambasador u Europi i svijetu.
Zahvaljujući Vama, sportskom direktoru Ljubi Prgometu i treneru seniorske momčadi Mladenu Mikiju Starčeviću pokrenuli ste Mini ligu košarke koja je privukla djecu i roditelje nazad u klub te opet privukla svjetla reflektora na košarku. Kolika je važnost ovog projekta za klub i grad Veliku Goricu ?
– Ogroman! Pogodili smo ‘u sridu’. Djeca uživaju, roditelji zovu i žele se uključiti i pomoći na sve moguće načine. Potvrđuju se navodi iz gornjih odgovora. Velika Gorica ima potencijal u svojoj populaciji! To samo trebaju svi prepoznati i početi raditi na stvaranju adekvatnih uvjeta za normalan rad i razvoj svoje i naše djece! Grad Velika Gorica to može i mora prepoznati! Nadam se da će naša nedjeljna utakmica sa svojim posebnim prigodnim programom koji smo pripremili maksimalno pridonijeti i ubrzati sve potrebne radnje za taj prijeko potreban restart.
I za kraj, za koga navijate u nedjelju?
– Veoma jednostavno, ja sam jedan od igrača KK Gorica, igram na poziciji Predsjednika. Uvijek igram i navijam s više od 100% za svoju Goricu. Druga strana medalje su moje emocije. Empatija i prva ljubav su bile i uvijek će biti u Zadru, mjestu odakle sam napravio prve korake. Oni su me istesali, odnosno izglodali, ipak sam ja strojar prije svega. Nadam se da će moji Velikogoričani ove nedjelje u 17 sati napuniti našu malu dvoranu i sami se uvjeriti u ove moje riječi!
