Kad je Josip Ivan Zorica prošlog ljeta zavaljao tri komada Cibaliji u dodatnim kvalifikacijama i tako juniore HNK Gorice prvi put u povijesti lansirao u najviši rang hrvatskog nogometa, bio je to trenutak za slavlje.
Međutim, bio je to istovremeno i trenutak za solidnu količinu strepnje, jer otvarali su se tu brojni upitnici. Ušli su ljudi iz kluba, u suradnji s društvom iz omladinskog pogona, u sve to manje sa strahom, a više kao izazov kojeg treba nadvladati, ali konačan rezultat je – šokantan. Juniori Gorice, naime, ulaze u završnicu prvenstva s realnim šansama da postanu čak i prvaci države, da se plasiraju u Ligu prvaka!
– Dobro, moramo s obje noge biti na zemlji i reći da bi to bila jedna vrsta pothvata, jer zaostajemo bodovno za Dinamom i Hajdukom, imamo i utakmicu više, ali naravno da ćemo mi sa svoje strane napraviti sve da uspijemo. Ako se ukaže ikakva prilika da ugrozimo dva naša najveća kluba, ako nam se otvori i milimetar mogućnosti, bit ćemo spremni – kaže Sven Raić, trener ove momčadi i jedan od potpisnika velikog uspjeha koji je u tijeku.
Sjajni juniori blistali su i ovog vikenda, sredili Varaždin s pet komada u mreži (5-2) i došli do 16. pobjede ove sezone, uz pet remija i tri poraza. U zbroju su to 53 boda, pet manje od vodećeg Hajduka te dva manje od Dinama, koji ima i utakmicu manje. Odmah iza njih je Gorica, koja je u prethodnom kolu u gostima pobijedila i preskočila Lokomotivu.
– Kad smo u prvom dijelu prvenstva igrali s njima u Velikoj Gorici, bilo je to u osmom kolu, shvatili smo da se možemo nositi i s najboljima. U početku je bilo zaista jako puno nepoznanica i upitnika, sjećam se da smo u pripreme krenuli s čak 47 igrača, s puno dolazaka i odlazaka, nismo znali ni što nas očekuje, pa smo se tako i postavljali u nekim utakmicama. Evo, primjerice, ja sam u prvom ogledu s Dinamom ostavio Cruza na klupi, računajući da to nije utakmica u kojoj možemo tražiti bodove, da ga sačuvam… S protekom vremena, međutim, i sami smo shvatili da možemo parirati i najboljim momčadima u ligi. Evo, s Dinamom smo doma odigrali 0-0, Lokomotivu smo dobili u gostima… Nismo daleko od svih njih – ponosan je trener Raić.
Na raspolaganju ima momčad koja je složena od domaće jezgre, koja čini otprilike polovicu kadra, dok su ostatak igrači sa strane, pa i iz inozemstva.
– Najteže od svega bilo je ovog ljeta voditi razgovore s igračima kojima smo morali reći da na njih više ne računamo, pogotovo s klincima koji su ovdje bili godinama. Međutim, uvjeti i kriteriji su jasni, željeli smo kvalitetu, a to smo i dobili. U momčadi je zaista značajan broj domaćih igrača, uključujući i ovu trojicu koja su najčešće s prvom momčadi (Brlek, Jug i Skrbin), dobar je dio tu igrača sa strane koji su ovdje već godinama, a imamo i švicarskog Hrvata (Marco Ćurić), jednog Francuza (Nathan Cruce), dva reprezentativca BiH (Faruk Dalipagić i Luka Brandić)… – nabrajao je trener Raić, koji bi najviše volio da je u ovom nizu mogao dodati i jednog Brazilca, kojeg više nema na raspolaganju.
– Caio Cruz je prebačen u prvu momčad i naravno da je to za nas hendikep, jer bio nam je najbolji igrač, prvi strijelac lige. Ali dobro, to je i poanta, da mi kroz juniore stvaramo igrače za prvu momčad. Dođe li uz to i rezultat, kao u ovom našem slučaju, tim bolje – govori trener.
Kao zamjena za Cruza došao je Tin Janušić, jesenas posuđen drugoligašu Kustošiji, no on se ozlijedio, pa se Raić i društvo moraju snalaziti. I snalaze se, jer ima tu cijeli niz igrača s kvalitetom, mladića koji bi mogli u budućnosti biti i prvoligaški igrači.
– Ja vjerujem da ih ima, pokazuju to i neka naša testiranja, ali koliko točno mogu u ovom trenutku bolje mogu procijeniti treneri seniorske momčadi. Moje je mišljenje da ovi klinci zaslužuju priliku u svakom slučaju, da treba na njih obratiti pozornost, a tko će od njih na kraju postati igrač, ovisit će o jako puno faktora – svjestan je trener goričkih juniora.
Dobra je ovo momčad u igračkom smislu, pokrivena na svim pozicijama, a ujedno je to i skupina mladih ljudi koji puno vremena provode zajedno i izvan terena.
– Ima ih sa svih strana, ali meni se čini da su dečki baš dobra klapa. Vidi se to na gostovanjima, u druženjima, a sigurno pomaže i činjenica da ih dio stanuje zajedno. Uz to su i pravi profesionalci, već sad se ponašaju u velikoj mjeri kao seniorski igrači, a to je jako dobar temelj za sve ono što ih čeka – zaključio je ovu priču Sven Raić.
Iako, daleko je ona još od kraja…
