Fantastični Dijanići ponovno osvajaju svjetsku robotičku scenu! Naši Velikogoričani okupljeni u ekipu Gebrüder Weiss – Antonio, Dora i Ivan Dijanić postali su svjetski prvaci u robotici. Na 26. Svjetskom RoboCup 2023 natjecanju u Francuskoj koje je održano od 4. do 10. srpnja, osvojili su prvo mjesto i zlatno odličje u kategoriji Rescue Maze.
– Bio je to pravi festival znanja koji je okupio natjecatelje iz cijelog svijeta, a u Junior i Major ligama natjecalo se na tisuće robotičara. Cilj natjecanja je unapređenje znanja, interesa, prakse i poznavanja znanosti iz područja mehatronike, elektronike, mehanike, računalnih znanosti, interneta te umjetne inteligencije – ističe mentorica Jelka Hrnjić.
Ovi mladi, iznimno talentirani i uspješni mladi ljudi, još uvijek nisu svjesni svojeg uspjeha. Biti najbolji na svijetu, ispred svih razvijenijih i tehnološki naprednijih država, nije mala stvar.
– I dalje ne vjerujem što smo ostvarili, vjerojatno ćemo za koji dan kada se dojmovi malo više slegnu biti svjesni uspjeha. Ovo je trenutno kruna našeg dugogodišnjeg zajedničkog rada i truda, a od malih trofeja došli smo do svjetske titule. Konkurencija je bila velika, natjecali su se najjači timovi Europe i svijeta. Zaista je nezamislivo, da jedna ovako naoko mala Hrvatska ostvari tako veliki rezultat – govori nam s uzbuđenjem najstariji član tima 19-godišnji Antonio.
Za ovo natjecanje Dijanići su izradili robota Dadu, a svaki član tima pridonosi na svoj način, pojašnjava nam najmlađi član obitelji Ivan Dijanić.
– Moj dio zadatka u timu je hardver i konstrukcija robota, kako bi što bolje mogao prolaziti prepreke i kosine. Antonio je bio zadužen za softver, programiranje robota i zadatke kako bi se robot trebao kretati. Dok je Dora bila zadužena za sam dizajn i izgled robota, ali i dokumentacija i plakati – opisuje nam Ivan koji na pitanje, kako je to biti svjetski prvak odgovara, da je to nešto savršeno.
Pobjedničkog robota kao i sve ostale, dio po dio slagali su sami, lemili, printali na 3d printeru…
– Mi sve svoje komponente doslovno znamo u dušu i to se uvijek pokaže kao dobra stvar na natjecanju. Neki timovi već imaju gotove robote s kojima na kraju samo upravljaju pa možda ne znaju reagirati dovoljno dobro u nekim trenutcima. Tu smo mi stekli veliku prednost. Prvog dana natjecanja bili smo drugi jer nas je pretekao iranski robot koji je bio u velikoj prednosti kada je u pitanju hardver i sam dizajn. Samo za usporedbu. Jedan njihov motor koji se nalazi na robotu, a ima ih osam, košta 300 eura dok naš košta 25. No, na kraju nekoliko dana vidjela se velika razlika u znanju što se na kraju pokazalo i na rezultatima – objašnjava Antonio.
Biti između dva brata svakako nije lako, no maturantica Dora, a uskoro i studentica FSB-a, voli obiteljsko zajedništvo.
– Znamo se svađati, ima tu i suza, smijeha, ali isto tako jako je lijepo što smo nekako uvijek zajedno. Ponekad kada zapnemo u robotici, a jednog dana tako ćemo se naći i u nekim životnim situacijama, uvijek si međusobno pomažemo i to je jednostavno predivan osjećaj imati nekoga tko je uz tebe u bilo kojem trenutku. Robotika je za mene život i način života – govori nam ova mlada djevojka, na čiju su mirnu ruku prilikom lemljenja, brat Antonio i Ivan posebno ponosni.
Druge aktivnosti, školske ili studentske obaveze ne sprečavaju naše mlade sugrađane, da ustraju i rade na onome što vole, iako to ponekad sa sobom donosi puno odricanja.
– Definitivno je to sve jako teško skombinirati, pogotovo što se bavimo i drugim izvannastavnim aktivnostima, putujemo u Zagreb u školu. Vikendom pohađamo radionice u OŠ mate Lovraka kod mentorice Jelke i profesora Ivice Kolarića, ali uvijek se nekako organiziramo. A kada god nađemo slobodnog vremena primimo robote u ruke i radimo. Možda nekad malo manje idemo van za razliku od naših vršnjaka, ali uživamo u tome što radimo – kaže nam Dora i dodaje kako biti svjetski prvak za nju znači ponos i da se sve u životu može uz puno truda, napora, suza i smijeha, ali da se nikada ne smije odustati.
Francuska medalja ima posebno značenje, jer ovo je bilo posljednje natjecanje u juniorskoj kategoriji u ovom sastavu. S obzirom na godine, stariji brat Antonio, prelazi u višu natjecateljsku kategoriju te će postati mentor Ivanu i Dori.
– Nastavljamo naš zajednički rad i vjerujem da Ivan i Dora još jako puno mogu napraviti. Već su u pripremama ideje za novog robota. Nova sezona počinje vrlo brzo, spremamo se za naše otvoreno natjecanje pa idemo u Koreju na Asia Pacifik – ističe Antonio te se nada kako će njihovi rezultati biti dobar motiv drugima da se pokrenut u tom smjeru.
Svakako moramo spomenuti da su im vjetar u leđa i velika potpora, majka Slađana i otac Lovrek, koji su iznimno ponosni na velike uspjehe svoje djece.
Inače, Hrvatsku je na ovom natjecanju pod vodstvom Ivice Kolarića, nacionalnog predstavnika u RoboCup Junior organizaciji predstavio 21 natjecatelj u 7 timova pod vodstvom 9 mentora, a natjecali su se u šest kategorija.
