Nepuna dva mjeseca nakon što su završili prošlu, u doba dok mnogi još nisu ni krenuli na godišnje odmore, nogometaši Gorice započeli su novu sezonu. Solidno popunjene tribine, s oko 1300 ljudi na njima, navijači i jedne i druge momčadi, poslijepodne nešto ugodnije i mirnije nego u danima iza nas… I s druge strane Varaždin.
Ni u goričkoj kabini, realno, nisu znali što očekivati od otvaranja sezone nakon mjesec dana u kojima je otišlo točno 12 igrača, ali znali su što žele. Pobjedu. I tako su se Goričani postavili od prve minute. Već u sedmoj Majstorović je zapucao veliku šansu, promašivali su i Ndockyt, dvaput Vujnović, pa onda i Mitrović… Prvih pola sata u novoj sezoni, ukratko, izgledalo je jako dobro.
A u 28. minuti to dobro postalo je – odlično! Raspopović je ubacio s desne strane, Steenvoorden je loptu glavom spustio za Mitrovića, on prsima proslijedio za Nikolu Vujnović, a Crnogorac iz vrha goričkog napada uspio je loptu ugurati u mrežu.
Međutim, pomoćni sudac odmah je podignuo zastavicu – zaleđe! Primio se u tim trenucima sudac Duje Strukan za slušalicu na uhu, zatražio ponešto vremena, a onda pokazao – nema zaleđa, gol vrijedi! I slavlje na goričkoj klupi moglo je početi.
U završnici poluvremena još su pokušali i Mitrović, Vujnović pa onda i Pršir, promašaji su se redali, a zna se što to znači u nogometu. Mogao je u 40. minuti sve to kazniti Fran Brodić, ex-Goričanin u varaždinskom dresu, ali Banića i društvo spasila je prečka.
– Morala je Gorica voditi dva, tri razlike… – čuli su se komentari po tribinama, jer bio je to doista festival promašaja.
A onda je krenuo nastavak. Za početak, debitirati u dresu Gorice priliku je dobio Sven Blummel, 26-godišnji Nizozemac koji je zadužio dres s brojem 9 i prvi put se predstavio goričkoj publici. Izašao je, pomalo neobično, već 25 minuta poslije, u 71. minuti. Ako se nije radilo o ozljedi, a činilo se da nije, bila je to jasna poruka trenera Sopića za momka koji je prvi put u karijeri došao u inozemstvo…
Uglavnom, u tih Blummelovih 25 minuta Gorica se mučila, branila, a Varaždin je potpuno preuzeo kontrolu. U nekoliko navrata bilo se lako sjetiti one izlizane fraze koja kaže da “gol visi u zraku”, jer tako je doista bilo. I sve se to nekako riješavalo sve do 80. minuti i gola za izjednačenje. Boršić je ubacio s lijeve strane, idealno za Frana Brodića, koji opet zabija Gorici. U kojoj pravu priliku, nažalost, nikad nije dobio.
Od tog trenutka, pa sve do posljednjeg zvižduka suca Strukana, gledao se “run&gun” nogomet na jedinoj prirodnoj travi HNL-a, svatko je imao još poneku šansu, najbolju Varaždinac Kolarić u devedesetoj…
I zato je na kraju najpametnije reći – dobro je! Bod je u džepu, iako je momčad tek u slaganju, a nova prilika stiže već sljedećeg vikenda. U grad dolazi Lokomotiva, Gorica će biti za tjedan dana spremnija. I ponešto preciznija, nadamo se.
