Još u srijedu prijepodne do etera su se probile prve informacije: Mario Maloča dolazi u Goricu! I čekali smo službenu potvrdu, bijeli dim iz klub, službenu objavu. Koja se dogodila nekoliko sati poslije, uz prve fotografije nekadašnjega kapetana Hajduka s dresom Gorice. I prve izraze zadovoljstva.
– Malo se otegnula moja situacija u Poljskoj, trebalo je vremena da pronađemo model raskida ugovora, ali evo, uspjeli smo i stigao sam. Dugo sam bio u kontaktu sa sportskim direktorom Marijom Brkljačom i nakon osam godina vraćam se kući, u Hrvatsku – rekao je 34-godišnji Maloča, koji je s Brkljačom i igrao, od 2009. do 2011. u Hajduku.
Punih 12 godina nakon posljednje zajedničke utakmice, Brkljača je vratio Maloču u HNL. I pojačao momčad Gorice braničem koji donosi ogromnu dozu iskustva, ali i kvalitete. Bez obzira na to što je u posljednjoj fazi karijere, u visokim godinama za jednog nogometaša, sva je prilika da je Gorica dobila prvo pravo pojačanje ovog ljeta. Možda ne i jedino, jer Leš i Soldo pokazali su puno toga dobroga u svom debiju u goričkom dresu, ali njih dvojica, kao i Ilečić i Blummel, tek moraju dokazati da su pojačanja. Maloča bi to, vodeći se zdravom nogometnom logikom, trebao u svakom slučaju biti pojačanje.
Prošao je Mario Dinamovu nogometnu školu, pa kao navijač Hajduka iskoristio priliku da preseli na Poljud. Osam godina bio je igrač Hajduka, kao Zagrepčanin ponio kapetansku traku ponosa Dalmacije, dogurao i do reprezentacije, a onda se otisnuo u inozemstvo. Prvo njemački drugoligaš Greuther Fürth, pa zatim i poljska Lechia Gdanjsk, ukupno osam godina u tuđini.
– Vrijeme u Hajduku mi je svakako najdraži dio karijere, a podizanje trofeja za pobjednika Kupa 2013. svakako najdraži trenutak u karijeri. Sad sam ovdje, spreman da pomognem momčadi iskustvom, pogotovo stoperima, jer uvijek je mlađem igraču lakše razvijati se ako uz sebe ima nekoga tko je puno toga prošao – govori Maloča.
Usporedno s ovim zvučnim dolaskom, u klubu se radilo i na jednom odlasku. Prema i dalje neslužbenim informacijama, iz Gorice odlazi Matthew Steenvoorden. Četiri godine nakon što je došao iz Cambuura, 30-godišnji Nizozemac napušta klub čiji je dres nosio 108 puta, pritom zabio četiri gola i dvaput asistirao, dobio 29 žutih i tri crvena kartona…
Steenvoorden, također, odlazi iz kluba čiji su ga navijači zavoljeli, iz lige u kojoj je stekao ozbiljno ime i prezime, iz sredine u kojoj je doživio i neke najljepše trenutke privatnog života, kao što je rođenje kćerkice. S kolicima tako više neće šetati po Tuđmancu, odsad će to činiti na zasad nepoznatoj novoj destinaciji, navodno u Aziji… Kako možemo doznati, presudila je u ovom slučaju igračeva želja da prihvati financijski puno bolju ponudu, a u klubu su mu ovoga puta odlučili izaći u susret. Bilo je i ranije zainteresiranih, pa se nije realiziralo, ovoga puta jest.
Nastavile su se tako, odlaskom još jednog starosjedioca, promjene koje doživljava gorička svlačionica. Ovog ljeta otišlo je sad već 13 igrača, a pribrojimo li tome i najmanje desetoricu koja su otišla u zimskom prijelaznom roku, dobivamo cijelu jednu momčad. Gorica u jesen 2023. imat će jako malo veze s Goricom u jesen 2022., pogotovo dogodi li se i neki od očekivanih transfera, kojima su najbliži Pršir, Mitrović i Krizmanić…
O tome će najviše reći sljedeći podatak: izuzmemo li njih trojicu i golmana Banića, igrači s najdužim statusom u Gorici u ovom su trenutku Momčilo Raspopović i Merveil Ndockyt, koji su u klub stigli – prošlog ljeta!
U nove izazove tako ide nova Gorica. Snažnija za pojačanja koja će doći, jer do kraja prijelaznog roka ostalo je mjesec i pol dan, do tog 6. rujna svašta se još može promijeniti.
