Navršeno je u utorak navečer tjedan dana otkad su iz Rijeke, iz kluba s Rujevice, ošamućenog naprasnim odlaskom bivšeg trenera Gorice Sergeja Jakirovića, stigle prve informacije o tome da će i Željko Sopić svaki čas postati bivši trener Gorice. I novi trener Rijeke, s kojom će odmah otputovati u Lille, s tribina ispratiti tijesan europski poraz, pa onda i debitirati kao trener riječkoga kluba, i to odmah u Maksimiru, u gostima kod Jakira.
Čitavo čudo toga, shvatili ste, dogodilo se u tih posljednjih tjedan dana, ali jedno i dalje nije – Gorica nije dobila novog trenera. Ošamućenost se osjećala i u redovima turopoljskog ponosa, ali u goričkom slučaju odluka nije donesena u stilu Dinama i Rijeke, u roku odmah, preko noći. Uzeli su čelnici Gorice vremena za razmišljanje, iako se u prvi mah činilo da će biti drukčije. U srijedu je stigla neslužbena informacija da bi se ime novog trenera trebalo znati u četvrtak, pa se nije dogodilo. U petak se igralo sa Slaven Belupom, prošao je i vikend, pa još dva dana…
A Mensur Mujdža i dalje je “u sedlu”. Dosadašnji Sopićev pomoćnik dobio je momčad u ruke za tu utakmicu sa Slavenom, iz koje je Gorica izašla bogatija za jedan bod, a i nakon tog petka navečer nastavio je voditi momčad. U suradnji s Markom Krnjićem, ali i ostatkom stožera, kondicijskim trenerim Krešom Šošom i Matijom Špičićem, trenerom golmana Tihomirom Perekovićem, analitičarem Josipom Paušićem… Cijeli je to tim ljudi, već prilično dobro uhodan, no ovo je trenutak u kojem je upravo Mujdža odabran da se prometne u ulogu vođe. Ma koliko to potrajalo.
Iako, što duže traje ovo razmišljanje klupskih čelnika, dojam je da su sve veće šanse da Mujdža i ostane u ovoj ulozi. Odradio je kao trener prve momčadi jednu utakmicu nakon odlaska Igora Angelovskog, a manje od godinu dana poslije ukazala se i druga prilika. Koju bi, kako se čini, predsjednik Črnko i sportski direktor Brljača mogli pretvoriti u veliku i dugoročniju šansu za 39-godišnjeg Zagrepčanina s ozbiljnom igračkom karijerom iza sebe. I, zašto ne vjerovati u to, s najmanje jednako ozbiljnom trenerskom ispred sebe.
Deset godina stariji brat Jasmin krajem 90-ih bio je u Hajduku, godinama bio ozbiljan HNL igrač, ali mali Mensur ga je nadmašio. Nakon pet godina u prvoj momčadi nekad velikog i važnog NK Zagreba, u kojem je nogometno odrastao, Muki je u ljeto 2009. otišao u njemački Freiburg. I zadržao se punih sedam godina, od kojih je šest klub proveo u Bundesligi, jednu u drugoj ligi.
Prometnuo se u ozbiljnog desnog beka, ušao u društvo važnih igrača u povijesti Freiburga, pa u ljeto 2016. odlučio preseliti u Kaiserslautern. Međutim, nije stigao čak ni debitirati za novi klub, budući da se na jednom od prvih treninga teško ozlijedio. Toliko teško da je s napunjene tek 32 godine morao završiti igračku karijeru.
Izuzetno uspješnu karijeru, s točno stotinu nastupa u Bundesligi i 81 u HNL-u, ali i s 37 nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Mujdže su porijeklom iz Doboja, i brat Jasmin igrao je za BiH, s tom razlikom da je Mensur zaigrao i na Svjetskom prvenstvu. U Brazilu 2014. Muki i prijatelji nisu prošli skupinu, ali ostat će zapisana utakmica s Argentinom predvođenom Leom Messijem, s kojim je te večeri posla imao i (privremeni) trener Gorice, kao i tijesan poraz od Nigerije i povijesna pobjeda protiv Irana, jer to su jedine utakmice koje je BiH ikad odigrala na nekom SP-u.
Angažman u omladinskoj školi Gorice bio mu je prvi kontakt s trenerskim poslom, došao je u naš klub praktički u statusu volontera, pa se penjao u hijerarhiji škole sve do trenera juniora, pri čemu je nakupio toliko staža u Gorici da ga se već smatra domaćim… Sve to govori u korist logičnosti odluke da baš on bude taj, ali naravno da će ipak puno važnija biti procjena vodstva kluba ima li Mujdža u ovom trenutku sve što je potrebno da bi vodio momčad na ovoj razini. Ako vjeruju da ima, odluka o njegovu ostanku potpuno bi imala rezona, bila vjerojatno i najlogičnija.
S druge strane, otvorene su i dalje i sve druge opcije. Roy Ferenčina posljednjih je dana figurirao kao prvi favorit, Mario Cvitanović više se ni ne spominje, Dean Klafurić sjeo je na klupu Veleža, utihnule su priče i oko Jerka Leke… Ništa posebno novo nikako da procuri u javnost, ništa konkretno, što je jako dobra stvar iz klupske perspektive, ali s druge strane sve nas osuđuje na čekanje.
Kako sad stvari stoje, Mujdža i Krnjić vodit će Goricu i u subotu od 19 sati u Kranjčevićevoj, u sudaru s Rudešom, a nakon toga slijedi prvenstvena stanka. I tu će negdje, odmah nakon Rudeša, odluka morati pasti. Ili Mujdža ostaje ili se promovira novo rješenje. Obje varijante imaju svoje argumente, obje su i dalje na stolu, ali famozni “bijeli dim”očito nećemo dočekati prije nego što Gorica odradi i svoju šestu utakmicu u sezoni. Do sad ima jednu pobjedu, tri remija i jedan poraz, drži šesto mjesto sa šest bodova. Eventalna nova tri mogla bi pomoći kod donošenja odluke…
