Temperatura oko nule, onaj pravi miris zime u zraku, tragovi snijega uz rub igrališta i nekoliko stotina zabundanih i kompletnom zimskom opremom naoružanih gledatelja na tribinama. Takva je nogometna scenografija ove hladne prosinačke subote dočekala Goricu i Istru na Gradskom stadionu, na kojem nitko nije uspio pobijediti domaćina u zadnjih 16 pokušaja…
Drugim riječima, točno osam mjeseci nakon onih antologijskih 5-4 u posljednjem goričkom dvoboju ovih dviju momčadi, tjedan dana nakon neugodnog poraza u Splitu, četiri dana nakon Istrina ispadanja u Kupu od Varaždina, ništa nije upućivalo na to da ćemo opet gledati nogomet za pamćenje. Tako nekako je i ispalo, nemoguće je bilo očekivati nešto sličnoj jednoj od najspektakularnijih utakmica u povijesti HNL-a, ali opet…
Neki vrag se valjda mora dogoditi kad Gorica i Istra igraju u Velikoj Gorici!
Ovom prilikom pojavio se već u trećoj minuti. Krešo Krizmanić pogriješio je u predaji lopte, Frano Mlinar ga je pritisnuo, oduzeo mu loptu i krenuo sam na Banića. Krizma ga je povukao, kao zadnji igrač, i dobio crveni karton… Utakmica praktički nije ni počela, a svi planovi su pali u vodu. I preostalo je samo pronaći način kako preživjeti do kraja.
Istra je, naravno, dominirala tijekom cijele utakmice. Brojčanu prednost gosti su pretvorili u ogromnu prednost u posjedu lopte, ali i s nekoliko jako dobrih prilika. Matej Vuk pogodio je stativu u 27. minuti, prijetili su i Mlinar, i Maurić, i Erceg, i Josipović…
S druge strane, Gorica je svoje prilike tražila kroz brze izlaske iz obrambenog bloka, a lako je mogla do gola u dvije situacije. U obje se našao Marko Soldo, u prvom dijelu nakon idealnog proigravanja Jurića, a u drugom nakon ubacivanja Pršira, no oba puta bio je neprecizan, pri čemu je ta druga bila posebno izgledna, s pet-šest metara…
Kako se približavao kraj, a dvije nule na semaforu uporno i čvrsto stajale, stezao se obruč oko goričkog šesnaesterca, uz samo poneko kratko razdoblje u kojem je Gorica uspjevala zadržati loptu. Međutim, puno je važnije da je uspjela sačuvati nulu. U teškim uvjetima, uz ogromne napore, uz ogromnu količinu borbenosti, želje, ali i koncentracije i kvalitete, uspjeli su nastaviti niz neporaženosti na domaćem terenu, produžiti ga na 17 utakmica i uzeti velik i vrijedan bod.
Da je sve bilo idealno, da utakmica nije počela onako kako je, bod s Istrom doma bio bi malo, a ovako je velik k’o kuća. I novi argument svima onima koji tvrde da ovu Goricu krasi jedan poseban karakter, mentalitet pobjednika i veliko zajedništvo.
Trebat će toga i u posljednjem kolu jeseni, sljedećeg petka protiv Varaždina.
