Crni i tmurni oblaci dugo su i predugo stajali iznad Gradskog stadiona, jer nanizalo se već osam utakmica bez pobjede, šest uzastopnih poraza… Potraga za izlazom iz krize nastavljena je i nakon Osijeka, u iščekivanju prve sljedeće prilike: “krešenda” s protivnikom kojeg naši nogometaši nisu pobijedili već dvije i pol godine, u posljednjih osam pokušaja, okršaja sa Slaven Belupom.
A kad je već tako, šteta bi bilo ne razbiti dvije loše serije odjedaput! Konačno, prvi put nakon 26. studenog prošle godine, Gorica je uspjela doći do tri boda, pobijediti i doći do zraka. Bila je to, prema očekivanjima, tvrda i čvrsta utakmica, a presudio je jedan trenutak inspiracije čovjeka koji je i došao da bi zabijao. Uostalom, ove godine to jedino on i radi…
Kombinirao je trener Dinko Jeličić sa sastavom, vrtio opcije, pa na kraju odlučio krenuti Lazarovom, Rukavinom i Matavžom u ofenzivnom kvartetu kojeg zatvara vrijedni Josip Mitrović. Na klupi su tako krenuli Soldo, Jurić, Kapulica i Ilečić, tri startera u Osijeku i jedan povratnik nakon suspenzije, a od prve minute ponovno je krenuo i Pršir.
Živahno je počelo od prve minute, i to na obje strane. Prijetio je Murić, jednu sjajnu akciju Gorice zaustavilo je malo zaleđe, a dobre prilike imali su Mitrović i Rukavina. Problemi s realizacijom, nažalost, pojavili su se u oba slučaja… S druge strane, gosti su zaprijetili preko Mioča, kojeg je zaustavio opet izvrsni Ivan Banić.
Dogodilo se to u 17. minuti, a ujedno je bilo i posljednje vrijedno spomena u prvom poluvremenu. Igralo se tvrdo, čvrsto, borbeno do krajnjih granica, a u svemu tome nije moglo biti previše tečnosti u igri. Baš kao što se i očekivalo, baš kao što je trener Jeličić najavio uoči susreta. Nazvao je goste “fajterskom momčadi”, ali takvi su ovoga puta bili i njegovi igrači.
Uveo je Jeličić na poluvremenu Antu Mateja Jurića, u svlačionici ostavio Rukavinu, ali otvaranje nastavka nije mogao mirno promatrati. Izbacile su ga iz takta neke sudačke odluke, možda je pomislio i da ne bi bilo loše još malo razmrdati momčadi, pa je “eksplodirao” u 50. minuti. Inače mirni čovjek Dinko jasno je i glasno rekao što je imao, dobio žuti karton i – još malo pokrenuo stvari.
Igrala se 58. minuta kad je konačno Gorica uspjela složiti kombinaciju kakva se čekala. Lazarov je ostavio Prširu na šut, udarac s 20-ak metara bio je i snažan i precizan, ali golman Sušak uspio je to nekako iščupati. I izbiti u korner, koji je izazvao novu eksploziju, ovoga puta puno bolju i ljepšu.
Pršir je izveo korner, naciljao je čelo Kreše Krizmanića, a on je spustio za Tima Matavža. Slovenac je primio loptu, okrenuo se i zatrasao mrežu gostujućega gola. Točno 400 minuta (?!) nakon posljednjega gola kojeg je Gorica zabila, još tamo 28. siječnja. I tad, u porazu 2-1 od Lokomotive pogodio je – Tim Matavž…
I koliko god su Goričani željeli i dalje ići prema naprijed, nakon vodećega gola stvari baš i nisu tako izgledale. Slaven Belupo krenuo je u totalni napad, a Gorica nije uspjevala konkretnije izaći u neku od prilika koje su se nudile kroz polukontre. Bilo je na trenutke gusto, bilo je čupavo i opasno, ali Gorica je sve izdržala.
Ostali su igrači Dinka Jeličića, baš kako je od njih i tražio, koncentrirani “devedeset plus minuta” i uspjeli prekinuti niz koji je donosio frustracije. Sad se ipak lakše diše, Gorica je na 30 bodova, na diobi petoga mjesta, na pet bodova od Europe…
Stalno se tražila, spominjala i zazivala ta jedna utakmica prekretnice, pa neka to bude ova. Gorica više nije u negativnom nizu, Gorica opet pobjeđuje!
Želi li se nastaviti taj niz, a naravno da želi, u prvom sljedećem izazovu trebat će Gorici jedan sportski pothvat. U srijedu je četvrtfinale Kupa, ide se Dinamu u Maksimir, u goste momčadi koja je na istom tom travnjaku sredila Betis i Rijeku u samo četiri dana.
