Puno se toga promijenilo u nogometnim životima igrača Gorice tijekom dva slobodna dana nakon poraza s Hajdukom. U ponedjeljak je klub raskinuo ugovor s dosadašnjim Šefom, Dinko Jeličić okončao je svoj mandat nakon 24 utakmice, pa se svlačionica ovog utorka prijepodne okupila pod ravnanjem Mensura Mujdža i Marka Krnjića. Dosadašnji Jeličićevi, a ranije i Sopićevi pomoćnici, radit će zajedno, najuže surađivati, no ipak je u prvi plan gurnut Mujdža.
Bivši igrač Zagreba i njemačkog Freiburga, reprezentativac BiH s nastupima na Svjetskom prvenstvu, koji je kao trener krenuo s juniorima Gorice, treći će se put naći u ulozi koju volimo nazivati “vršitelj dužnosti”. Prvi put je uskočio nakon odlaska Igora Angelovskog i vodio kup utakmicu u Šibeniku, a na klupi je u glavnoj roli bio i u remiju (2-2) sa Slaven Belupom ove sezone, nakon što je otišao Sopić, prije nego što je došao Jeličić.
I sad će možda – s obzirom na njegov igrački pedigre, ali i na trenerski potencijal koji pokazuje – pomislit će mnogi, pravi trenutak da Mujdža dobije pravu šansu. I to bi lako moglo biti točno, ali problem u njegovu slučaju je papirologija. Mujdža nema trenersku licenciju potrebnu za treniranje kluba u najvišem rangu hrvatskog nogometa, pa je najvećim dijelom zato sportski direktor Mario Brkljača nakon Jeličićeva odlaska odmah istaknuo:
– Momčad će preuzeti Mujdža i Krnjić u koje imam veliko povjerenje, a vrlo brzo ćemo imenovati i novog trenera!
Budući da predsjednik Nenad Črnko i sportski direktor Brkljača gaje običaj da informacije u ovakvim trenucima ne izlaze prema van, da su se u tome pokazali prilično uspješnima i u Sopićevu i u Jeličićevu slučaju, za pretpostaviti je da nećemo doznati ime novog trenera puno prije nego što ga iz kluba službeno objave.
A kad je već tako, preostaje samo nagađati. I vrtjeti kombinacije, pročešljati trenersko tržište, pregledati raspoložive opcije… A njih, realno, baš i nema previše. Zato je možda i odluka o rastanku s Jeličićem i išla na odgodu neko vrijeme, jer neko očito rješenje baš se i ne nudi.
Za početak, bivši treneri Gorice iz prvoligaškog razdoblja nisu opcija. Jakirović i Sopić se bore za titulu, Dambrauskas je u ciparskoj Omoniji, Oreščanin vodi U-19 reprezentaciju, Rendulić je baš nedavno otišao u Azerbajdžan, a slobodni su jedino Samir Toplak i Igor Angelovski, koji se sasvim sigurno neće vraćati u Goricu.
Drugi pokušaj bi mogao biti onaj s domaćim trenerima, koji nisu dobili šansu još od odlaska Ivana Preleca, koji se dogodio na ulasku u prvu prvoligašku sezonu. Prelec je zadnje dvije godine trener danskog Vejlea, njegov prethodnik Dean Klafurić dobro gura na klupi mostarskog Veleža, a slobodni i bez angažmana trenutačno su Andrej Panadić i Mario Cvitanović. Možemo u tu priču eventualno dodati i Pericu Vidaka, trenutačno trenera Lučkog, ali budući da se lokalni ključ odavno pokazao nevažnim kod imenovanja trenera, sve upućuje na to da će i ovoga puta biti isto.
I tu negdje dolazilo do treće faze našeg nagađanja i nabrajanja, a ona spada u ladicu “ostali”. To je, naravno, prilično duboka ladica, prepuna raznoraznih imena, pa je preostalo potražiti pomoć dobrog starog Transfermarkta. I kliknuti opciju “slobodni hrvatski treneri”, pa vidjeti što se tu nudi.
Ponuda je doista raznolika, nude se tu i zvučna imena poput Igora Tudora, Ante Čačića i Igora Bišćana, koje nisu realne, a mogu se pronaći i imena iz recentne prošlosti HNL-a: Stjepan Tomas, Borimir Perković, Toni Golem, Goran Sablić, Fausto Budicin, Tomislav Ivković… Ima tu i bivših reprezentativaca, poput Danijela Pranjića i Marka Babića iz mlađe i Nikole Jurčevića i Zvonimira Solde iz nešto starije garde.
Zanimljivim se, prilično subjektivno, u svemu tome učinilo ime 45-godišnjeg Splićanina Ivana Javorčića, koji je nakon igračke karijere i trenersku priču dosad gradio u Italiji, vodio klubove kao što su Brescia i Venezia, a bez posla je već više od godinu dana…
Krene li naša potraga prema drugoj ligi, odnosno 1. NL, što je u slučaju Sergeja Jakirovića ispalo kao jako dobar “bazen”, zaustavit ćemo se na treneru Jaruna Jerku Leki, pa možda i treneru Šibenika Mariju Careviću, eventualnom bivšem i vrlo uspješnom treneru Vukovara Miroslavu Bojku.
U potpuno širinu otići ćemo ako kažemo da je moguće da trener bude i stranac, no sve govori da je takva mogućnost minimalna.
Iako, ne treba ni tu mogućnost odbaciti, jer Črnko i Brkljača već su pokazali da znaju iznenaditi. O Sopiću kao treneru nitko nije znao baš ništa kad je dolazio, Jeličića nitko nije ni spomenuo u tadašnjim nagađanjima poput ovoga, a ti primjeri + će reći da postoji velika vjerojatnost da među ovih “milijun” spomenutih imena u prethodnim recima nema i imena novog trenera…
Čekamo “bijeli dim” iz Ulice HBZ-a 80…
