Prva subota u travnju ponudila je ljetne temperature, uz sunce koje je udaralo svom snagom, pa su nogometaši Gorice i Lokomotive ovom prilikom imali i zajedničkog “neprijatelja”. Uz to, morali su se obračunati i jedni s drugima, što je domaćinu bilo posebno izazovno s obzirom na utakmicu polufinala Kupa tri dana ranije, a gostima iz Turopolja dodatni izazovi nisu bili ni potrebni, jer proces izlaska iz krize i dalje je u tijeku…
Budući da Mrzljak i Matavž definitivno nisu mogli konkurirati za sastav, iako se s njihovim ozljedama kalkuliralo do samoga kraja, u prvih 11 upali su Lazarov i Jurić. Krizmanić je i ovoga puta ostao na klupi, prednost je na poziciji lijevog stopera dobio Leš, dok se Lokomotiva s druge strane predstavila s Leovcem u ulozi stopera, bez Goričana i Mudražije, ali s dovoljno kvalitete da izdominira prvim poluvremenom.
Doista, nije se u tih prvih 45 minuta dalo primijetiti da Lokomotiva ima problema s energijom, puno se to više moglo odnositi na Goricu.
– Jako loše smo otvorili utakmicu i u prvom poluvremenu Lokomotiva je bila puno ozbiljnija, puno bolja momčad. Nije to bilo u skladu s našim planom, a kad tako uđeš u utakmicu, onda ti se još dogodi i da sam sebi zabiješ gol… – govorio je trener Rajko Vidović kad je sve završilo.
I nije karikirao, jer Gorica je u 29. minuti doslovno sama sebi zabila gol. Neki su to prozvali i komičnim autogolom, ali točnije bi ga bilo opisati kao nesretan autogol… Akcija Lokomotive po lijevoj strani bila je lijepo izigrana, ubacivanje u peterac bilo je oštro i neugodno, pa je Banić tu loptu uspio samo odbiti. Nažalost, odbio ju je točno u Matea Leša, od kojeg ja završila u mreži…
– Na poluvremenu smo napravili neke promjene, promijenili sustav igre, zaigrali s trojicom otraga, izgledali puno bolje, a onda je stigla i nagrada kroz taj postignuti gol – kazao je trener Vidović.
Kao i sve ostalo ove subote u Kranjčevićevoj, Gorica se i za gol vrijedan izjednačenja morala krvavo naraditi, pri čemu je najveći teret na sebe preuzeo Josip Mitrović. Ušao je u 73. minuti u šesnaesterac s lijeve strane, nanizao nekoliko igrača, gotovo posustao, pa ipak uspio uputiti udarac. Lopta se odbila od bloka, prevarila golmana Lokomotive i završila u mreži. Treći gol za Mitrovića, gol vrijedan boda za Goricu.
Dogodio se na kraju i crveni karton za Valentina Majstorovića, odnosno dva žuta u dvije minute, pa je završnicu Gorica odigrala s desetoricom, ali na kraju je posao odrađen. Treća utakmica bez poraza, pet bodova s tri uzastopna gostovanja i podosta prostora za napredak.
– U Varaždinu smo bili puno pokretljiviji i rastrčaniji, ovoga puta nismo bili na toj razini. Pokušat ćemo ustanoviti zašto je bilo tako, zbog vremena ili nečega drugoga, ali nismo dobro trčali, nismo dobro izgledali, puno smo griješili u dodavanjima… Međutim, za trud smo nagrađeni golom i na kraju, kad se sve sagleda, mislim da je podjela bodova najrealniji ishod – rekao je Vidović.
U sljedećem kolu Goricu čeka veliki izazov, a njega posebna utakmica. S druge strane bit će Dinamo, a na njegovoj klupi kum i veliki prijatelj Sergej Jakirović.
– Idemo utakmicu po utakmicu, iako smo svjesni da je Dinamo samo početak teške serije, jer nakon toga slijede i Rijeka i Osijek. Ali dobro, svakako moramo sa svima igrati. A s nama nikome neće biti lako igrati! Idemo se za početak pripremiti za Dinamo i vjerujem da ćemo biti dobri – zaključio je trener.
