Ono najbolje što nudi Turopolje u kadetskom i juniorskom uzrastu u ovom trenutku okupilo se na malom nogometnom festivalu u Turopolju, jedinom selu u našem kraju koje to zapravo nije. Na terenu koji slovi za jedan od najljepših na velikogoričkom području, pogotovo kad je riječ o niželigaškom nogometu, na terenu okruženom šumom s dvije i prugom s treće strane, u finalu velikogoričkoga Kupa dvostruki okršaj odradili su HNK Gorica i NK Kurilovec.
Prvi su na teren izašli kadeti. Gorica, sedma momčad HNL-a za kadete ove sezone, predvođena trenerom Ivanom Parlovom, išla je na sjajne vršnjake iz Kurilovca, koji su ovog proljeća u 2. ligi Središte, dva ranga niže, zablistali s 15 pobjeda i dva remija u 17 odigranih utakmica. Na njihovoj klupi bio je Željko Radočaj, koji je klupu preuzeo zimus i uz sjajan posao u prvenstvu uspio tu momčad dovesti i do finala goričkoga kupa, nakon što je u polufinalu s uvjerljivih 7-2 pala Velika Mlaka. Gorica je, s druge strane, do završne utakmice stigla pobjedom 4-0 protiv Jelačića iz Vukovine.
Očekivalo se puno od ove utakmice, budući da su Kurilovčani pokazali zaista jako puno ovog proljeća, pa su na Udarniku vjerovali i da će moći parirati vršnjacima iz najvećega gradskoga kluba. Međutim, ispalo je da je razlika u rangovima ipak malo prevelika. Kadeti Gorice ipak su ove sezone igrali protiv Dinama, Hajduka, Osijeka, Rijeke i ostalih, dok su Kurilovčani svoje uspjehe postizali u okruženju u kojem su klubovi poput Zagreba, Ponikvi, Devetke, Jaruna… Koliko je to različit podražaj, koliko je lakše napredovati i razvijati se u najvišem rangu hrvatskog nogometa, najbolje je pokazalo konačnih 4-0 u korist Gorice. Strijelci su bili Petar Topić, Ante Bilobrk, Filip Bojić i Husein Sambuljević.
Kad su svoje odigrali kadeti, na redu su došli juniori. S jedne strane Goričani, koji su uspjeli osigurati ostanak u HNL-u, predvođeni bivšim kapetanom prve momčadi Igorom Čagaljem, koji su u polufinalu sa 6-0 bili bolji od Jelačića, a s druge ove sezone izvrsni Kurilovčani, prvaci 2. lige Središte, predvođeni Zvonkom Radošem, bivšim golmanom Rijeke, Šibenika, Radnika… I oni su u polufinalu slavili sa 6-0, i to protiv Bune, a njihovi argumenti za nadanje da mogu parirati Goričanima bili su još jači.
Međutim, ni to se nije ostvarilo u punoj mjeri. Nisu Kurilovčani bili loši, zaslužuju ti dečki sve pohvale, no i ovdje se vidjela razlika u rangovima, u kvaliteti. Uz to, igrači Kurilovca enormno su se potrošili u nedjelju, u lovu na posljednji bod koji im je bio potreban za ulazak u viši rang, a onda i u slavlju nakon što su u tome uspjeli. Završilo je također 4-0 u korist Gorice, čime je i u drugom susretu izbjegnuto iznenađenje. Pogotke su postizali Stjepan Kučić, Benjamin Dulčić, Fran Stunja i Matej Šop.
Ukupno gledano, bilo je jako lijepo vidjeti nadmetanje klinaca iz dva prijateljska, partnerska kluba, a Kurilovčanima je sasvim sigurno, unatoč porazima, jako dobro došlo odigrati ovakve utakmice i vidjeti gdje su u odnosu na društvo iz najvišeg ranga. Goričani su, pak, na najljepši mogući način završili još jednu uspješnu sezonu, u kojoj su ipak glavna priča ostali – pioniri.
