Kad je sport u pitanju, svaka sredina u Zagrebačkoj županiji ima nešto svoje, specifično, prepoznatljivo. U slučaju Sv. Ivana Zeline to je – hokej na travi! Zelinjani već gotovo sedam desetljeća čuvaju tradiciju sporta koji u ostatku Hrvatske praktički uopće nije raširen.
– Uz naš, Hokejski klub Zelina, svi ostali klubovi su iz Zagreba. Postoje pokušaji da se nešto pokrene u Splitu i Kninu, nešto se pokušava i u Varaždinu, a ranije su klubove imali Samobor i Petrinja. Nažalost, više nemaju, tako da je naš sport zasad vezan isključivo uz Zagreb i Zelinu – kaže Marko Šoić, dokapetan seniorske momčadi gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.
Uz njega, svoj sport i svoj klub došla je prezentirati i kapetanica seniorske ekipe Petra Hrupec, koja željno iščekuje vikend.
– Odigrale smo dosad dva kola, upisale dvije pobjede, a sad nas čeka utakmica protiv Mladosti, naših najvećih rivala. Dečki su već igrali s Mladosti, oni su pobijedili, sad je red na nama – govori Petra.
– To vam je nešto kao Dinamo i Hajduk u nogometu. Mi smo tu, naravno, Dinamo – sa smiješkom dodaje Marko.
Ima u svemu ovome još nekoliko dodirnih točaka s nogometom.
– Hokej na travi igra se 11 na 11, iste su i pozicije kao u nogometu, desni bek je i kod nas desni bek, i mi imamo braniče, vezne igrače, krila… Puno sličnosti ima i kad je riječ o taktici, na sličan način se napada, brani, ide u presing. Uostalom, i formacije na terenu su identične, i mi igramo 4-4-2, 4-3-3… – objašnjava Šoić, reprezentativac i s 25 godina jedan od najstarijih igrača seniorske momčadi.
Pripreme za novu sezonu, pričaju Petra i Marko, počele su čim je završila prošla. Vremena za predah nema previše, budući da je specifičnost svijeta hokeja na travi i u tome da se u jednoj sezoni igraju dva, prilično različita prvenstva.
– Od rujna do studenog igramo prvu polusezonu vani, pa selimo u dvoranu i igramo dvoransko prvenstvo, što gotovo da nije isti sport. Na proljeće se igra drugi krug vani, a četiri najbolje momčadi idu u play-off – ističe Marko, a nadovezuje se Petra:
– Razlika između vanjskog i dvoranskog hokeja može se usporediti s nogometom i futsalom. Drukčije su palice i loptice, u dvorani igramo 5+1, s mantinelama… Puno hokejaša ni ne igra u dvorani, ali mi u Hrvatskoj smo tu na vrhunskom nivou. Na to bi se vjerojatno trebalo i usmjeriti, jer tu možemo napraviti jako dobre rezultate. Potrebno je manje igrača, poveća se kvaliteta… Dečki su već napravili jedan vrhunski rezultat, reprezentacija je bila druga na Svjetskom kupu, i mi cure sanjamo da jednog dana uspijemo napraviti takvo nešto.
A sve to počinje i završava u Zelini. Tu se igra najveći dio dvoranskog prvenstva, bude tu i ljudi, jer u ovom gradu vole i prate hokej već generacijama.
– Klub je osnovan 1955. godine, a jedan od osnivača Ivan Kralj, koji je do kraja života bio počasni predsjednik kluba, u to je vrijeme bio jako aktivan u popularizaciji i promociji hokeja na travi, život je posvetio tome, što se i danas vidi. Svake godine idemo po školama u našem kraju, prezentiramo sport, pa se dosta djece i priključi. Imamo oko 200 članova kluba u svim uzrastima – kaže Marko.
Sezona koja se posebno pamti u povijesti zelinskoga hokeja vraća nas u u 1973. godinu, kad su Zelinjani osvojili dvostruku krunu, i prvenstvo i kup Jugoslavije. Nedavno se ta generacija, oni koji su i dalje među nama, okupila na proslavi 50 godina tog uspjeha.
– I moj djed je bio jedan od igrača, pa je za mene to bilo dosta emotivno. Djed redovito dolazi gledati nas na utakmice, a sad smo i mi mogli vidjeti kako je to izgledalo u njihovo vrijeme. Kad se pogleda te slike, vidiš puno sličnosti s našim vremenom. I oni su igrali iz velike ljubavi, kao i mi danas. Osobno, ne mogu zamisliti život bez hokeja! Često zapostavim sve drugo zbog hokeja, nažalost ponekad i faks, a na tim djedovima slikama vidi se koliko je to bilo veliko i u njihovo vrijeme. Valjda cijeli grad došao na to finale, a puno detalja znam i iz djedovih priča, koje slušam cijeli život. Kod nas je hokej obiteljska stvar, od djeda, preko tate, pa sve do mene – priča Petra.
Tradicija će se, prema svemu sudeći, nastaviti i dalje. Zelina i hokej na travi su jedno tijelo i jedna duša, a nedostaje jedino malo pozornosti.
– Naš sport se u Hrvatskoj ne doživljava posebno ozbiljno, nije baš da imamo i osobitu podršku, ali mi se ionako ovime bavimo iz ljubavi. I uživamo. Puno smo proputovali kroz sport, upoznali puno ljudi… – poručuje dvojac iz Zeline.
