Nakon što su prošle sezone na nevjerojatan način ostali bez plasmana u Ligu za prvaka, uz dva poraza od 14 golova razlike na gostovanjima kod izravnih konkurenata, rukometaši Gorice u ovu su sezonu ušli odlučni da naučeno iskoriste u dobre svrhe i da ovoga puta – uspiju. I dobro im je išlo u prvih devet kola, jedini kiks tu je bio uvjerljiv domaći poraz od Trogira, izravnoga konkurenta, ali napravljeno je i puno toga dobroga, dobiveno nekoliko teških i zahtjevnih utakmica.
Zagreb je u ovoj skupini, jasno, predodređen za prvo mjesto, a uz Goricu i Trogir, u lovu na jedno od prva tri mjesta je i Čakovec. Znajući da u posljednja tri kola gostuju upravo kod Trogira i Čakovca, da je prije toga na rasporedu nemoguća misija protiv Zagreba na domaćem parketu, bili su svjesni da u desetoj rundi, na gostovanju kod Umaga, nema prostora za pogreške. Nažalost, one su se događale, u najvećoj mjeri u završnici utakmice, pa su Goričani ispustili plus četiri u posljednjih deset minuta i izgubili utakmicu.
Time, naravno, nisu izgubili i šanse za ostvarivanje “svetog cilja”, ali značajno su si zakomplicirali situaciju, jer ako je cilj svet, onda je raspored u završnici Lige A za Goričane – paklen! Što je samo po sebi loša vijest, ali ujedno je i velika prilika. Priča iz prošle sezone, naime, gotovo da se ponavlja, jer ponovno će Gorica na dva gostovanja kod izravnih konkurenata odlučivati sama o sebi. I pokazivati što je ova momčad naučila iz lanjske epizode.
Od domaćeg ogleda sa Zagrebom nemamo pravo očekivati ništa više od dobre prezentacije, a onda kreće ludilo… Posljednjeg vikenda u studenom Goričani idu u Čakovec, tjedan dana kasnije doma čekaju neugodnu Bjelin Spačvu, a za kraj idu u Trogir. Zahtjevno razdoblje sezone je pred našim rukometašima i njihovim trenerom Matejem Miškovićem, ali znate za onu o muci i junacima… Prošle sezone bili su ljutiti sami na sebe, sad imaju priliku biti ponosni na sebe.
Neka tako i bude!
