Veliki petak je dan kada se vjernici prisjećaju Isusove muke i smrti na križu. Za razliku od Uskrsa koji donosi radost, Veliki petak ima potpuno drugačiji, mirniji i ozbiljniji ton. Štoviše, mnogi ga doživljavaju kao dan tišine, posta i dubokog promišljanja.
Diljem svijeta, pa tako i kod nas, Veliki petak često počinje okupljanjem vjernika na pobožnosti Križnog puta, najčešće u prijepodnevnim satima. U mnogim župama taj običaj se održava u crkvi ili na otvorenom, a vjernici prolaze postaje koje simboliziraju Isusov put prema križu. U 15 sati, kada se prema predaji smatra da je Isus preminuo na križu, vjernici se okupljaju na obredima Velikog petka. Na taj dan u Katoličkoj Crkvi nema mise, što je jedinstveno u cijeloj godini. Umjesto mise održava se poseban obred koji uključuje čitanje Svetog pisma, navještaj muke, klanjanje križu te svetu pričest.
Oltar je ogoljen, bez cvijeća, svijećnjaka i ukrasa. Time se simbolično pokazuje Isusova patnja i poniženje, ali i naglašava ozbiljnost dana. Sve djeluje jednostavno i tiho.
Veliki petak je i dan posta i nemrsa. Kod katolika je post obvezan za osobe od 18 do 60 godina, dok je nemrs obvezan za sve vjernike starije od 14 godina. Nemrs znači da se taj dan ne jede meso, dok post znači da se osoba jednom u danu može najesti do sita, a još dva puta pojesti nešto lagano. U praksi to najčešće znači skromniji obrok i jednostavniju prehranu, bez pretjerivanja.
Posebno prepoznatljiv običaj u našem kraju je čuvanje Božjeg groba. Ta se tradicija zadržala do danas u brojnim župama. U nekim mjestima stražu uz simbolični Kristov grob drže članovi dobrovoljnih vatrogasnih društava ili turopoljski plemenitaši, odjeveni u svečane odore. Također, zvona bi utihnula od Velikog četvrtka do Velike subote.
