U ponedjeljak će izbornik Slaven Bilić objaviti svoj prvi popis reprezentativaca u drugome mandatu, a na tome popisu bit će i igrač koji je u Bilićevoj prvoj eri dobio ključeve reprezentacije u svoje ruke. Luka Modrić, institucija hrvatskog nogometa, i dalje te ključeve ne želi ispustiti iz ruku. Romansa se nastavlja…
Čudesan je nogometaš Luka Modrić u svakom smislu, o tome su već ispisane tisuće riječi, rečenica, pasusa, tekstova i knjiga, teško je uopće smisliti i artikulirati nešto novo i posebno, ali legendarnom kapetanu posebni opisi ni ne trebaju. Svakom svojom sljedećom utakmicom, svakom loptom udarenom vanjskom stranom kopačke, svakim svojim potezom, ali i odlukom, Luka zapravo sam o sebi piše najljepšu priču. Jer on je neumoran, kvalitetan, uporan, čaroban i neuništiv, a sve to pokušat će i dalje biti u najdražem mu hrvatskom dresu.
– Naravno da me izuzetno raduje ovakva Lukina odluka jer svi znamo što on predstavlja i znači za Hrvatsku na terenu i izvan njega. Posebno me veseli što ćemo nakon 14 godina opet raditi zajedno i dijeliti snažnu ambiciju da Hrvatska bude kvalitetna, uspješna i ravnopravna s najboljima na svijetu – poručio je izbornik Slaven Bilić.
Njihova zajednička priča započela je u U-21 reprezentaciji, koja je tamo od 2004. do 2006. bila snažno vezana i uz Veliku Goricu. Cijeli niz utakmica ta je generacija hrvatske mlade selekcije odigrala upravo na našem stadionu, tu su se stvarale prve spone između sitnog i ludo talentiranog klinca iz Zatona Obrovačkog i trenera na početku svoje karijere. Ostali su zajedno i u šest godina Bilićeva mandata na klupi A selekcije, a nakon njegova odlaska, Modrić je nosio Hrvatsku i pod Štimcem, i pod Kovačem, i pod Čačićem, i pod Dalića. A sad će opet pod Bilićem…
Nevjerojatna je i impozantna brojka od 202 nastupa za hrvatsku reprezentaciju, doseg je to koji vrlo vjerojatno nitko nikad neće nadmašiti, ali Luka i dalje nije umoran. Željan je nogometa, željan je nadmetanja, a igrati nogomet i nadmetati se oduvijek je najviše volio upravo u dresu s crvenim i bijelim kvadratićima. Bilo bi potpuno normalno, bilo je potpuno očekivano, da Luka nakon SP-a ovog ljeta, na pravu 41. rođendana (?!), završi svoju reprezentativnu priču, ali i ovo je dokaz da Modrić nije običan nogometaš. On je “nenormalno” dobar, nije baš normalan kad je u pitanju ljubav prema nogometu, ali i prema svojoj domovini, što je dokazao toliko puta tijekom posljednje 21 godine, koliko traje njegova nezaboravna kockasta priča.
I trajat će, srećom po sve nas, još barem malo. Prvo je ljudima iz Milana rekao da nastavlja dalje, a sad je istu takvu odluku priopćio i izborniku Biliću i predsjedniku Saveza Kustiću. Možda noge više nisu brze kao nekad, možda se tijelo umara nešto češće nego ranije, možda će i poneka njegova prezentacija na terenu biti nešto slabija, ali Luka zna da mu je i dalje mjesto ovdje, među svojim prijateljima, ali i nekim novim klincima koji dolaze. I koji će imati neizmjernu sreću, čast i zadovoljstvo što mogu iz prve ruke vidjeti kako živi, igra i kako se ponaša vjerojatno najveći hrvatski sportaš svih vremena.
Ništa se u tom smislu nije mijenjalo još od njegova debija protiv Argentine tog davnog proljeća 2005. godine, ništa se neće mijenjati ni u danima koji dolaze. S jednakim žarom kao i te debitantske večeri u švicarskom Baselu povest će Luka Hrvatsku i 26. rujna protiv Češke u Pragu, pa onda i tri dana poslije protiv Španjolske u Sevilli, pa onda i početkom listopada s Engleskom u Rijeci i Španjolskom u Splitu.
I zato je Luka najveći. Idemo dalje…
