“Zamislimo Veliku Goricu jednog običnog jutra 2030. godine. Na ulicama su električni autobusi, a grad je prepun zelenih površina. Automobil bez vozača upravo je dovezao putnika iz Zagreba prema Zračnoj luci, a ideja da će takva vozila jednog dana nastaviti još nekoliko kilometara do središta Gorice više nikome ne zvuči kao znanstvena fantastika. Ujutro odlazite na posao, a neposredno prije izlaska iz stana jednim dodirom pozivate vozilo bez vozača koje će vas sigurno i prihvatljivo odvesti na posao. Ukoliko vam je pak draži javni prijevoz nedaleko od vas je stajalište javnog gradskog prijevoza sa eko autobusima, ili brza željeznica kojom za svega 17 minuta stižete u središte Zagreba.”
Na mjestima na kojima su još prije nekoliko godina bile livade stoje nove škole i vrtići. U poslovnoj zoni Kušanec niču poslovni objekti i otvaraju se nova radna mjesta. Hrvatska nogometna reprezentacija trenira u svom nacionalnom kampu. Stariji Velikogoričani koriste novi Centar za starije, a za specijalistički pregled više ne moraju nužno odlaziti u zagrebačke bolnice. Ljeti se Velikogoričani kupaju na novim vanjskim bazenima, automobile ostavljaju u javnim garažama, a središte grada ima manje parkiranih vozila i više zelenih površina.
A te 2030. na putu prema Zagrebu više se ne postavlja pitanje ide li se automobilom ili autobusom, nego – kada polazi sljedeći vlak? Sve to danas zvuči pomalo futuristički. Ali zanimljivo je da gotovo ništa od navedenoga više ne pripada isključivo području mašte. Dio tih projekata već se gradi. Za dio je osiguran novac. Za neke su izdane dozvole ili izrađeni projekti, a neki od njih su tek na početku administrativnog puta. Oni prometni, poput brze veze željeznicom do Zagreba od Zračne luke i Velike Gorice, još uvijek su velika obećanja na papiru.
Zato smo pokušali pogledati Veliku Goricu iz perspektive 2030. godine i odgovoriti na jednostavno pitanje: Kako bi ovaj grad mogao izgledati za samo četiri godine?
Sedamnaest minuta koje mijenjaju odnos Zagreba i Gorice
Kada govorimo o budućnosti Velike Gorice, vjerojatno najveća promjena neće biti jedna nova zgrada, cesta ili škola. Bit će to promjena odnosa prema Zagrebu. Velika Gorica desetljećima funkcionira kao grad iz kojeg velik broj stanovnika svakoga jutra odlazi prema Zagrebu, a poslijepodne se vraća. Automobil je pritom ostao dominantno prijevozno sredstvo. Ali jedan podatak pokazuje koliko je potencijal promjene velik. Postojeći vlak na pojedinim polascima relaciju Velika Gorica – Zagreb Glavni kolodvor već danas može prijeći za približno 17 do 20 minuta. Problem, dakle, nije samo udaljenost već učestalost polazaka, pouzdanost, pristup željezničkom kolodvoru, povezanost različitih oblika prijevoza i činjenica da vlak još uvijek nije postao okosnica svakodnevnog putovanja između dva grada. Upravo se tu možda krije jedna od najvećih razvojnih prilika Velike Gorice, jer pravo pitanje više nije koliko kilometara dijeli Veliku Goricu i Zagreb, već koliko minuta Velikogoričanina dijeli od njegova radnog mjesta, fakulteta, bolnice ili središta Zagreba.
Besplatni autobusi već su promijenili grad
Jedna prometna revolucija zapravo se već dogodila. Velika Gorica od srpnja 2024. ima vlastiti sustav lokalnog javnog prijevoza koji je za građane besplatan. Mreža je proširena na 16 linija, a prema gradskim podacima sustav godišnje koristi gotovo milijun putnika. Od ožujka ove godine ulicama vozi i prvih pet električnih autobusa. Posebno je zanimljivo što prometuju upravo na linijama koje povezuju središte grada, željeznički kolodvor i poslovnu zonu Meridian 16. To možda najbolje pokazuje kako bi trebao izgledati budući sustav: lokalni autobus više ne završava priču o putovanju nego dovodi putnika do vlaka ili drugog oblika prijevoza. U lipnju je zbog povećanog broja linija otvoreno i dodatno autobusno ugibalište na Trgu kralja Petra Krešimira IV. za ZET-ovu liniju 330 i lokalnu liniju prema željezničkom kolodvoru. Na postojećem terminalskom prostoru planirana je i infrastruktura za punjenje električnih autobusa. Sljedeći logičan korak trebao bi biti novi autobusni terminal. Terminal je potreban možda više nego ikada jer je lokalna autobusna mreža u međuvremenu znatno narasla. No dok ne dođe do konkretne faze ugovaranja i izgradnje, novi terminal treba tretirati kao važan planirani projekt, nadamo se do 2030.
Najveća prometna priča još je na papiru
A onda dolazimo do projekta koji bi mogao potpuno promijeniti prometnu kartu ovog dijela Hrvatske, a to je željeznice prema Zračnoj luci. U službenoj Studiji razvoja željezničkog čvora Zagreb postoji budući koridor koji uključuje Zagreb Glavni kolodvor – Odru – Veliku Goricu Sjever – Zračnu luku Zagreb. Na službenoj karti dugoročnog razvoja željezničkog čvora jasno su označeni i Velika Gorica Sjever i Zračna luka Zagreb. Ideja je iznimno zanimljiva. Putnik bi mogao sjesti na vlak u Zagrebu i stići izravno do Zračne luke, dok bi Velika Gorica dobila potpuno novu željezničku točku na svojem sjevernom dijelu. Takva bi pruga istodobno služila Zagrebu, Zračnoj luci i Velikoj Gorici, ali ovdje treba povući jasnu crtu između vizije i stvarnosti. Za sada nema dovoljno konkretnih pokazatelja da će nova željeznička veza prema Zračnoj luci biti izgrađena do 2030. godine. Nema razloga taj projekt izbaciti iz priče o budućnosti grada – upravo suprotno. Ali nema ni razloga predstavljati ga građanima kao nešto što će sigurno biti gotovo za četiri godine. To je zasad možda najveći upitnik naše Velike Gorice 2030.
Aerodrom koji više nije samo zagrebački susjed
U cijeloj priči često se zaboravlja jedna pomalo neobična činjenica, najveća hrvatska zračna luka nalazi se na području Velike Gorice. Zračna luka Franjo Tuđman već danas je jedan od najvažnijih gospodarskih generatora ovog prostora. Novi terminal izgrađen je za početni kapacitet od pet milijuna putnika godišnje, uz mogućnost povećanja kapaciteta u sljedećoj razvojnoj fazi. Promet nastavlja rasti, a samo u prvih sedam mjeseci 2026. kroz Zračnu luku prošlo je gotovo 2,69 milijuna putnika. Za Veliku Goricu zato aerodrom ne bi trebao biti samo mjesto s kojeg se leti. Trebao bi biti generator hotela, logistike, poslovnih sadržaja, radnih mjesta, tehnoloških tvrtki i nove prometne infrastrukture. Upravo prostor između Zagreba, Zračne luke i Velike Gorice mogao bi u sljedećim desetljećima postati jedno od najzanimljivijih razvojnih područja u Hrvatskoj.
Automobil bez vozača više nije budućnost
Da smo prije nekoliko godina napisali da će 2026. Zagrebom prometovati komercijalni autonomni taksiji, tekst bi mnogima zvučao kao futuristička prognoza. Danas je to stvarnost. Verne je u travnju 2026. pokrenuo komercijalnu uslugu autonomne vožnje u Zagrebu, koristeći tehnologiju Pony.ai. Od kolovoza autonomnu vožnju moguće je naručiti i preko Ubera. U ovoj fazi u vozilu se još nalazi licencirani operator koji nadzire vožnju, dok je potpuno autonomni rad planiran kao sljedeća faza. Za našu priču posebno je zanimljiva Zračna luka. Ako autonomna mobilnost nastavi širiti područje rada, prirodno se nameće pitanje kada će granica između Zagreba i Velike Gorice za takvu vrstu prijevoza praktički nestati. Možda će se prije nove željezničke pruge dogoditi nešto sasvim drugo: da automobil bez vozača postane jedan od prvih novih oblika prijevoza koji će povezivati metropolu, aerodrom i Goricu.
Velika Gorica dobiva bolnicu
Promet ipak nije najveći pojedinačni projekt koji bi trebao promijeniti svakodnevni život građana. Velika Gorica trebala bi do kraja 2028. dobiti Dnevnu bolnicu. I ovaj je projekt sada mnogo konkretniji nego prije godinu dana a unutar istog je predviđeno 25 specijalističkih ambulanti, među kojima tri kardiološke, dvije endokrinološko-dijabetološke te gastroenterološka, nefrološka, hematološka, reumatološka i pulmološka. Planirane su i neurologija, onkologija, oftalmologija, ortopedija, urologija i druge specijalnosti. Bolnica bi trebala imati CT, RTG, ultrazvuk, mamografiju, laboratorij te dva odjela jednodnevne kirurgije s operacijskim dvoranama. Planiran je 101 zaposlenik i 200 parkirališnih mjesta. Provedba projekta predviđena je od trećeg tromjesečja 2026. do kraja 2028., a predstoje projektiranje, dozvole i građevinski radovi. Za grad veličine Velike Gorice to nije samo nova zgrada, nego i promjena načina života, jer svaki pregled koji se obavi u Gorici umjesto u Zagrebu znači jedno putovanje manje prema metropoli.
Pet škola i 66 milijuna eura
Ako tražimo područje u kojem je razvojni ciklus najkonkretniji, onda je to školstvo. Velika Gorica dobila je ugovore vrijedne oko 66 milijuna eura za pet velikih školskih projekata. Nova OŠ Kurilovec projektirana je za oko 700 učenika, s gotovo 9.000 četvornih metara prostora, 29 učionica i trodijelnom sportskom dvoranom. Nova škola Rakarje/Pleso imat će 25 učionica, još četiri za posebne razredne odjele, trodijelnu dvoranu i vanjske sportske terene. OŠ Vukovina bit će rekonstruirana i dograđena s deset novih učionica, prostorima za posebne odjele i novom sportskom dvoranom. Dograđuje se Novo Čiče, dok Šćitarjevo treba dobiti potpuno novu školu. Samo za Kurilovec odobreno je 25,09 milijuna eura, za Rakarje/Pleso 22,71 milijun, Vukovinu 9,91 milijun, Šćitarjevo 4,87 milijuna i Novo Čiče 3,45 milijuna eura. Ako projekti budu provedeni prema planu, obrazovna karta Velike Gorice do kraja desetljeća izgledat će gotovo neprepoznatljivo.
Istodobno se već grade dva velika vrtića – u Kolarevoj i Pokupskoj ulici. Svaki je planiran za približno 200 djece i deset odgojnih skupina. Za oba projekta odobreno je 3,6 milijuna eura bespovratnih sredstava iz NPOO-a, dok su ukupna gradska ulaganja znatno veća. To je gotovo 400 novih mjesta. Kada se nove škole i vrtići promatraju zajedno, postaje jasno da se grad priprema za nešto više od zamjene starih objekata.
Grad koji raste pokušava odrediti kako će izgledati
Tu dolazimo do možda manje atraktivne, ali dugoročno jedne od najvažnijih tema – prostornih planova. U kolovozu 2026. pokrenut je važan novi prostorno-planski korak kojim se stvaraju uvjeti za kapitalne projekte, uključujući bolnicu i škole, ali i pokušava uvesti viši standard buduće stanogradnje. Jedna od posebno zanimljivih odrednica je zahtjev za najmanje 45 posto zelenila kod nove višestambene gradnje. To je važna poruka. Jer razvoj grada ne može se mjeriti samo brojem novih zgrada. Pitanje Velike Gorice 2030. bit će i hoće li grad uspjeti rasti, a da pritom ne izgubi ono zbog čega je mnogima privlačniji za život od Zagreba – prostor, zelenilo i relativno mirniji urbani ritam.
Kušanec-Istok mogao bi promijeniti smjer dnevnih migracija
Jedan od projekata čije će se pravo značenje možda vidjeti tek za desetak godina nalazi se u Kušancu. Država je Velikoj Gorici darovala 516 tisuća četvornih metara, odnosno 51,62 hektara zemljišta, za novu Poduzetničku zonu Kušanec-Istok. Vrijednost zemljišta procijenjena je na čak 31,64 milijuna eura. Sada slijede parcelacija, infrastruktura i privlačenje investitora. Ako zona uspije, mogla bi otvoriti velik broj novih radnih mjesta. A tada se pojavljuje zanimljiva mogućnost. Velika Gorica desetljećima je grad iz kojeg se ujutro odlazi na posao u Zagreb. Kušanec, aerodrom, Meridian 16 i ostale poslovne zone mogli bi taj smjer barem djelomično promijeniti. Pitanje budućnosti zato nije samo koliko će brzo Velikogoričani moći stići u Zagreb, nego koliko će ih uopće morati tamo svakodnevno odlaziti.
Vatreni će trenirati u Velikoj Gorici
Još jedan projekt više nije vizualizacija. Kamp Hrvatskog nogometnog saveza gradi se u Velikoj Gorici. Gradilište je otvoreno u travnju 2025., a HNS navodi da radovi napreduju prema planiranoj dinamici. Cilj je otvaranje kampa do ljeta 2027. godine. Kompleks će imati četiri nogometna terena, stadion za utakmice mlađih i ženskih reprezentacija te novu upravnu zgradu i sjedište HNS-a. To znači da bi za nekoliko godina hrvatska nogometna reprezentacija svoje pripreme za velika natjecanja trebala odrađivati upravo u Velikoj Gorici. I to mijenja identitet grada na način koji nije lako izraziti samo iznosom investicije. Velika Gorica postaje sjedište jedne od najprepoznatljivijih hrvatskih institucija u svijetu.
Centar za starije mijenja drugi kraj životnog spektra
Dok škole i vrtići odgovaraju na potrebe mladih obitelji, na drugom kraju demografske slike gradi se Centar za starije osobe. Vrijednost projekta približava se 17 milijuna eura. Centar će imati smještaj za 102 korisnika, ali možda je još važnije što bi različite izvaninstitucionalne usluge trebalo koristiti oko 500 građana – od pomoći u kući do dnevnog boravka, terapija i zdravstvene podrške. Radovi napreduju, a završetak i opremanje predviđeni su tijekom 2027. godine.
Ispod zemlje odvija se projekt od gotovo 104 milijuna eura
Najveći infrastrukturni projekti često su oni koje nakon završetka gotovo više ne vidimo. Aglomeracija Velika Gorica upravo je takav projekt. Izgrađeno je više od 145 kilometara mreže, izvedeno više od pet tisuća priključaka, a započelo je priključivanje prvih korisnika. Istodobno se gradi novi uređaj za pročišćavanje otpadnih voda. To nije projekt koji će privlačiti turiste ili završavati na razglednicama grada, ali bez takve infrastrukture nema ni ozbiljnog širenja grada, novih gospodarskih zona ni kvalitetnog urbanog razvoja.
Vanjski bazeni: hoće li stara vizualizacija konačno postati stvarnost?
Malo je velikogoričkih projekata o kojima se govori toliko dugo kao o vanjskim bazenima. Vizualizacije postoje godinama, postoji projektna dokumentacija i građevinska dozvola, a sada se pojavila nova prilika. Velika Gorica postala je ITU središte i na raspolaganju joj je 33 milijuna eura bespovratnih sredstava za razvojne projekte, a Grad upravo vanjske bazene navodi među projektima koje namjerava realizirati tim novcem. Idejno rješenje predviđa veliki vanjski bazenski kompleks uz postojeći zatvoreni bazen, te ukoliko se realizira, bit će to jedan od projekata koji će građani najizravnije osjetiti.
Četiri javne garaže trebale bi osloboditi centar automobila
Rast grada ima i svoju manje atraktivnu posljedicu – sve više automobila. Grad je analizirao 18 potencijalnih lokacija za javne garaže i najavio izgradnju četiri objekta. Prva bi trebala biti u Pucekovićevoj ulici, u blizini Doma zdravlja i OŠ Eugena Kumičića, s približno 300 parkirnih mjesta. Kao druga lokacija spominje se prostor kod Robne kuće, a dio financiranja također se planira kroz ITU. Garaže su pritom puno više od mjesta za automobile. Ako se parkiranje povuče s površine u garažne objekte, oslobađa se prostor za trgove, drvorede, biciklističke staze, šire nogostupe i drugačije uređenje centra, a tek tada bi se mogla dogoditi prava transformacija središta Gorice.
33 milijuna eura koji mogu promijeniti lice grada
Status ITU središta mogao bi biti jedan od tihih, ali presudnih trenutaka u razvoju Velike Gorice. Gradu i okolnom području otvara se pristup paketu od 33 milijuna eura bespovratnih sredstava, a među prioritetima su vanjski bazeni, javne garaže, pješačka i biciklistička infrastruktura te drugi projekti održivog urbanog razvoja. Rokovi su pritom kratki, a projekti koji se kandidiraju moraju biti dovoljno pripremljeni da se mogu realizirati unutar programskog razdoblja. Zbog toga bi upravo 2026. i 2027. mogle pokazati koji će od brojnih velikogoričkih projekata zaista prijeći iz vizualizacije u gradilište.
Ceste ostaju dio jednadžbe
Koliko god govorili o vlakovima, autobusima i autonomnim vozilima, Velika Gorica 2030. i dalje će trebati cestovnu infrastrukturu. Grad izdvaja milijune eura za gradnju i održavanje nerazvrstanih cesta, a jedan od važnijih zahvata je uređenje istočnog ulaza u grad na području državnih cesta DC30 i DC31. Dugoročna ideja uključuje i znatno ozbiljniju rekonstrukciju prometnog čvora s denivelacijom, odnosno nadvožnjakom i kružnim tokom. Upravo će cestovna mreža morati pratiti rast Kušanca, aerodroma, novih stambenih zona i povećanje broja stanovnika.
Velika Gorica 2030. možda neće biti veći grad, ali bit će bitno drugačiji grad. Možda će najveća promjena Velike Gorice do kraja desetljeća biti nešto što se ne može fotografirati dronom, a promijenit će se način na koji grad funkcionira. Ukoliko bolnica smanji potrebu za odlaskom liječniku u Zagreb, a Kušanec i gospodarske zone otvore nova radna mjesta, nove škole omoguće jednosmjensku nastavu, te ukoliko Zračna luka nastavi rasti, a javni prijevoz postane ozbiljna alternativa automobilu, uz željeznicu koja bi jednog dana dobila ulogu kakvu danas nema – Velika Gorica prestat će biti grad koji se definira prvenstveno odnosom prema Zagrebu. Zagreb će i dalje ostati desetak kilometara dalje, ali tih desetak kilometara više neće značiti isto što danas i možda je upravo to najveća priča Velike Gorice 2030. Neće se Zagreb i Velika Gorica fizički spojiti preko noći, ali gospodarski, prometno i životno granica između njih mogla bi postajati sve manje važna, a istodobno bi Velika Gorica mogla postajati sve samostalnija.
Grad u kojem se može živjeti, raditi, školovati djecu, obaviti specijalistički pregled, otići na bazen, dočekati starost, raditi u velikoj poslovnoj zoni – i za manje od dvadesetak minuta vlakom biti u središtu Zagreba. Ukoliko se ostvari i dvije trećine danas pokrenutih projekata, Velika Gorica 2030. doista neće izgledati kao Velika Gorica koju poznajemo danas, a četiri godine pred nama nisu daleka budućnost.
Zapravo, gradnja te budućnosti na mnogim je mjestima već počela.
Uređeno uz pomoć AI (fotografije i objekti na fotografijama su zamišljena vizualizacija grada u budućnosti i nemaju poveznicu sa stvarnim planovima)
