Nakon što su se iz poljskih Katowica vratile s dvije zlatne medalje i broncom, Velikogoričke mažoretkinje svratile su na RVG kavu. U našem studiju gostovale su Tena, Marijeta i Kjara, trenerica Lucija, a razgovor je vodila naša Gianna.
Na Svjetskom prvenstvu mažoret-sporta u Katowicama nastupilo je 86 timova iz Europe i Afrike, a Velikogoričanke su se kući vratile s čak tri medalje. Seniorske mini i velike formacije s rekvizitom “mace” (mejs) osvojile su svjetsko zlato, dok su juniorke u mini formaciji mace bile treće. Uz medalje, osvojile su i peto mjesto u velikoj formaciji batonflag juniori te šesto mjesto u solo twirling acrobatic baton kategoriji.
A što je zapravo mace?
“Riječ je o metalnom rekvizitu koji potječe iz Južne Afrike i sličan je štapu, samo je duži. U mažoret svijetu koristi se posljednjih desetak godina, a mi smo se u njemu posebno izvještile. Zato smo se okušale i na ovom natjecanju.”, objasnila je trenerica Lucija.
A iza svakog uspjeha nisu samo treninzi i medalje. Cure kažu da posebno vole prijateljstva, putovanja, upoznavanje novih zemalja i kultura, ali i samo druženje na treninzima. Iako treniraju dva puta tjedno, uoči natjecanja treninzi postaju gotovo svakodnevni.
Od turopoljske nošnje do svjetske pozornice
Pažnju privlače i njihovi kostimi. Djevojke nastupaju u kostimima inspiriranima turopoljskom narodnom nošnjom, uz podgutnicu kao jedan od prepoznatljivih simbola Turopolja.
Marijeta pritom ima posebnu ulogu – u koreografiji glumi dečka pa nosi hlače i drugačiji prsluk, dok cure oko nje plešu u crvenim suknjama sa zlatnim obrubom, bijelim bluzama i raskošnim rukavima.
Za izradu kostima zaslužna je krojačica Tatjana, koja s mažoretkinjama surađuje već godinama i njihove ideje pretvara u stvarnost.
Nije presudan talent, nego volja
A što je potrebno da bi netko postao dobra mažoretkinja?
Prema riječima trenerice Lucije, nije presudan talent, nego volja, odgovornost, želja za učenjem i spremnost na timski rad. Kaže kako su kroz godine imali djevojke koje na početku nisu imale posebno izražen osjećaj za ritam ili rad sa štapom, ali su uz trud i motivaciju napravile veliki napredak.
A gdje su dečki?
Iako se mažoretkinje često doživljava kao isključivo „ženski“ sport, dečki su itekako dobrodošli. U Velikogoričkim mažoretkinjama trenutno ih, nažalost, nema, no trenerica Lucija kaže kako bi bila jako sretna kada bi im se pridružio neki „rasplesani dječak“.
Dečki su i dalje rijetkost u mažoret-sportu, pa svaki njihov nastup privlači posebnu pažnju. Na razini Saveza mažoretkinja i pompon timova Hrvatske trenutno ih je tek nekoliko, dok ih je na razini međunarodne federacije također malo više.
„Kad imamo dečke na nastupu, jedva čekamo da ih vidimo i uvijek ih puno podržimo jer su stvarno odlični“, kaže Lucija.
U velikogoričkom klubu trenutno trenira oko 65 djevojaka, a upisi su i dalje otvoreni.
Najbolji dio? Putovanja i druženja
Kad su ih pitali gdje im je bilo najljepše, cure nisu morale dugo razmišljati. Posebno su izdvojile upravo Poljsku, gdje su osim natjecanja imale priliku zajedno uživati i izvan dvorane.
Jedan od najdražih trenutaka bio im je zajednički izlet u Šleski park, gdje su provele slobodno prijepodne, a nezaobilazna su bila i zajednička druženja, spremanje za nastupe, friziranje i, kako kažu, dogovaranje tko će kada u kupaonicu kad jedanaest cura dijeli sobu.
Jer, kako se pokazalo i na našoj RVG kavi, iza velikih medalja zapravo stoji puno više od samog nastupa. To su prijateljstva, putovanja, smijeh, svakodnevni treninzi i ekipa koja zajedno raste.
A uspjesi im nisu novost. Velikogoričke mažoretkinje već su ove godine nizale odlične rezultate na državnim i međunarodnim natjecanjima, uključujući šest zlata na državnom turniru.
Cure, trenerici Luciji i cijelom timu čestitamo na svjetskim titulama i želimo im još puno medalja, putovanja i razloga za slavlje!
