Zamislite želju zajedno s nama! U goste nam je na RVG kavu stigao dimnjačar, odnosno rafunger, kako se to ovdje veli. Dame i gospodo: Željko Dorotić.
Prije same kave, Giannina je sreća već započela jer je na poklon dobila dimnjačarsku kapu koju čitav utorak nije skidala s glave.
Kako započinje svaka dobra priča? Zbog ljubavi prema jednoj ženi!
Željko Dorotić nije postao dimnjačar slučajno. Kako najbolje pokazati ljubav prema ženi? Biti dobar s njezinim roditeljima! Željko se oženio ženom čiji je otac bio dimnjačar. Gledajući njega, i sam se odlučio za dimnjačarsku karijeru.
Jednog je dana otišao s puncem na teren, nakon čega je završio prekvalifikaciju, položio majstorski ispit i otvorio vlastiti obrt. Danas je već punih 22 godine obrtnik dimnjačar u Velikoj Gorici.
Kako funkcionira dimnjačarska služba? U čijoj je nadležnosti organizacija dimnjačarske službe i zašto je ona važna za sigurnost građana?
Temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu, svaka jedinica lokalne samouprave mora organizirati dimnjačarsku službu. Stoga i Grad Velika Gorica ima svoju. Grad je donio odluku kojom je propisano što dimnjačar radi i u kojim vremenskim razdobljima.
„Dimnjačarska služba preventivna je služba sa svrhom sprečavanja požara, trovanja i eksplozija putem kontrole i čišćenja dimovodnih objekata i uređaja za loženje”, vrlo je stručno objasnio Dorotić.
Velik broj korisnika dimnjačare smatra svojevrsnom vatrogasnom službom, iako je naglasak njihova posla, kako kaže Željko, na prevenciji potencijalnih nesreća.
„Ali svejedno podsjećam kako dimnjačara treba pozvati u situacijama ako je došlo do začepljenja dimnjaka, povratka dimnih plinova u prostor i sličnih problema koji mogu rezultirati požarom, trovanjem ili eksplozijom”, rekao je Dorotić.
Susjedi znaju da imaju srećonošu
Željko dimnjačarsku službu obavlja na području Velike Gorice, a rodom je iz Hrašća. Naravno, svi susjedi znaju da za susjeda imaju takozvanog srećonošu pa, kako to inače biva, često bude pozvan i u goste. Ipak, prije druženja nerijetko ga zamole i za jednu uslugu: čišćenje dimnjaka.
„Često sretnem prijatelja ili poznanika u prolazu i čujem: ‘Hej, bok, kad buš mi došel počistiti dimnjak?’ Naročito sada, u ovo doba prije sezone grijanja”, rekao je Željko sa smiješkom i bez zamjerke.
Ispričao nam je i kako velik broj ljudi, kada ga vidi na krovu, zastane i primi se za gumbić, zasigurno zamišljajući neku želju. Čini se da dimnjačari i dalje imaju posebno mjesto u našoj tradiciji!
Škola za dimnjačare?
Školu za dimnjačare godišnje upiše u prosjeku oko pet učenika, ali u struci ih ostane tek dvoje do troje. Nažalost, to nije dovoljno da nadomjesti broj dimnjačara koji odlaze u mirovinu.
Zašto je to tako? Željko smatra da većina učenika taj smjer upisuje zato što ne zna što bi drugo odabrala, a pritom nije nužno zainteresirana za fizički rad koji ova struka zahtijeva.
Ono što je izrazito važno u obrazovanju dimnjačara jest redovit dolazak na praksu. Kod Željka na praksu dolazi velik broj učenika, a za sebe kaže da je strpljiv, ali i pravedno strog mentor.
„Ovo je posao o kojem ovise ljudski životi i kada učenik završi školu, mora biti potpuno educiran kako bi mogao odraditi sve poslove na terenu, onako kako je propisano”, objasnio je Dorotić.
Akrofobija ne dolazi u obzir!
Biti dimnjačar nije nimalo jednostavno, a strah od visine u ovom poslu može predstavljati ozbiljan problem.
„Dimnjačar mora biti spretan i atletski građen. Ako treba, popet će se i na visine od 30 metara. To je visina na koju se penjemo pomoću dizalica koje su pričvršćene na tijelo dimnjaka. Treba imati petlju jer, kada puše vjetar, to može biti stvarno neugodan trenutak”, objasnio je Željko.
„Ovo zvuči i više nego zahtjevno. Jeste išli možda na instrukcije kod našeg velikogoričkog Spidermana?”, našalila se Gianna.
Beneficirani radni staž? Da, ali ne za sve!
Dimnjačarski posao nosi određene rizike, a za dio radnika predviđen je i beneficirani radni staž. No, vrijede li ista pravila za sve?
„Prema zakonu, ja kao vlasnik obrta nemam pravo na to, ali moji radnici imaju. Zašto je to tako, stvarno ne znam”, rekao je Željko.
Dodao je kako njegovi radnici mogu ostvariti dva mjeseca beneficiranog radnog staža godišnje, dok oni koji rade na vrlo visokim dimnjacima mogu imati pravo i na četiri mjeseca. Pritom je obveza poslodavca uplaćivati propisane doprinose za beneficirani radni staž.
Štoser i vitlo, osnovni alati svakog dimnjačara
Dimnjačarskim rječnikom, među najvažnijim alatima nalaze se štoser i vitlo. Način njihove upotrebe ovisi o tipu dimnjaka koji je potrebno očistiti.
„Ako je riječ o ravnim krovovima, kao na većini stambenih zgrada, dimnjačar alate koristi od vrha prema dolje. S druge strane, ako je riječ o kosim krovovima, to se radi kroz unutarnja vratašca dimnjaka, s dna prema vrhu”, objasnio je Dorotić.
Koji znakovi ukazuju na probleme s dimnjakom?
Kod krutih goriva probleme je lakše prepoznati jer se dim u tom slučaju može vraćati u prostor, pritom nadražujući oči i nos. Međutim, kod plinovitih goriva, naročito kod atmosferskih ložišta, situacija je mnogo složenija.
“Takva ložišta uzimaju zrak iz prostora, a zahvaljujući podtlaku u dimnjaku, dimni se plinovi odvode u atmosferu. Ako dođe do njihova povratka u prostor, opasnost možda nećemo ni primijetiti jer može biti riječ o ugljikovu monoksidu, plinu bez boje, okusa i mirisa. U takvim situacijama posebno je važno imati ispravan detektor ugljikova monoksida jer se na ovaj opasni plin ne možemo pouzdano osloniti svojim osjetilima. Redovito održavanje dimnjaka i uređaja za loženje zato je iznimno važno”, objasnio je Dorotić.
Mokra VS suha drva za ogrjev?
A sada dolazimo do jednog od velikih problema s kojima se dimnjačari susreću na terenu: vlažnih drva za ogrjev.
„Jako velik broj korisnika ne nabavi drva na vrijeme pa ona budu mokra, odnosno vlažna. Takva drva stvaraju kondenzaciju unutar ložišta i dimnjaka, zbog čega nastaju smola i katran. Oni se talože na stijenkama i vrlo su zapaljivi. Kada se zapale, temperatura može prelaziti i tisuću stupnjeva”, upozorio je Dorotić.
Upravo zbog toga važno je koristiti dovoljno suha drva i redovito održavati dimnjak. Ako dođe do zapaljenja naslaga u dimnjaku, situacija može postati vrlo opasna.
Željko je pritom posebno upozorio na to da se takav požar ne smije gasiti vodom jer nagla promjena temperature i nastanak velike količine vodene pare mogu dodatno pogoršati situaciju. U slučaju požara dimnjaka potrebno je odmah nazvati vatrogasce i postupati prema njihovim uputama.
Dimnjak ljeti postaje dom pčelama i stršljenima
O dimnjaku ne trebamo voditi računa samo tijekom zime, odnosno sezone grijanja. Ljeti on može postati i poželjno ljetovalište za pčele i stršljene.
Ako primijetite da su se nastanili u dimnjaku, nemojte problem pokušavati riješiti sami. Za uklanjanje pčelinjeg roja prvo se obratite pčelaru, a nakon toga, prema potrebi, dimnjačaru kako bi sanirao nastalu situaciju i očistio dimnjak.
Kakvi su velikogorički rafungeri?
Za kraj RVG kave Gianna je Dorotića pitala kakvi su velikogorički rafungeri, odnosno jesu li građani odgovorni kada je riječ o održavanju dimnjaka.
„Sto ljudi, sto ćudi. Većina ljudi jest odgovorna, ali dio njih dimnjačare smatra vatrogasnom službom i zove nas tek u hitnim, već eskaliranim slučajevima”, objasnio je Željko.
Za odjavnu špicu Gianna i Željko naučili su nas još jednoj zanimljivosti o dimnjačarima. Na govornom području Velike Gorice i Zagreba, kada vam čađa ulazi u prostor ili vam je jednostavno potrebna sretna zvijezda, zovete rafungera.
Dalmatinci na svoje krovove zovu fumare, Bosanci odžake, Slavonci bađare, a Međimurci rourače.
A kako vi zovete dimnjačara? Ako ga uopće zovete…
