Bila je to jedna od najluđih trenerskih “rošada” u povijesti HNL-a. U jesen 2024. s klupe Gorice otišao je Rajko Vidović, koji je malo nakon toga preuzeo Šibenik, dok je Goricu preuzeo – dotadašnji trener Šibenika?! Da stvar bude još bolja, upravo su te dvije momčadi aktivno sudjelovale u borbi za ostanak u elitnom društvu.
Kad je Mario Carević 15. listopada 2024. preuzeo klupu Gorice, nije stigao u momčad koja bi mogla mirno gledati prema vrhu. Klub je tražio stabilnost, bodove i način da se udalji od opasne zone. Dvije godine poslije Carević je najdugovječniji trener u 17-godišnjoj povijesti HNK Gorice. Njegova era zato nije samo niz rezultata: to je priča o preživljavanju, velikim večerima, stalnom preslagivanju momčadi i novom poglavlju kluba.
Na predstavljanju je poručio da do zime treba skupiti što više bodova i izbjeći opasnu zonu. Taj je cilj u prvoj sezoni ostao glavni kompas. Gorica je prolazila kroz razdoblja u kojima se svaki bod činio velikim, a borba za ostanak bila je stvarna.
Od početka je Carević pokušavao izgraditi radnu i hrabru momčad koja se neće bojati tražiti put prema protivničkom golu. Zimski prijelazni rok 2025. donio je gotovo novu momčad: stiglo je čak 11 igrača, među njima Ante Erceg, Ivan Fiolić, Filip Čuić… Takav zahvat nije značio da se sve može promijeniti preko noći, ali je Careviću dao više opcija i iskustva. U veljači je protiv Šibenika slavila 1-0 u važnom derbiju začelja; trener je utakmicu završio na tribini nakon isključenja, a momčad je dugo branila prednost s igračem manje. Bio je to kadar trenutka koji je obilježio proljeće: pritisak, nervoza i bodovi koji su se morali osvajati teško.
Tada je stigao i prvi veliki dokaz da se Gorica može nametnuti i protiv najjačih. Travanj 2025. donio je dvije uzastopne pobjede nad Dinamom. Najprije, 23. travnja, Gorica je kod kuće slavila 1-0, pogotkom Adriona Pajazitija. U rujnu iste godine uslijedio je rezultat koji je odmah ušao u klupsku povijest: 2-1 na Maksimiru, prva pobjeda Gorice na Dinamovu stadionu. Iker Pozo načeo je domaćina, Žan Trontelj povećao prednost, a Dinamo je unatoč pritisku uspio samo smanjiti. Za Goričane to nije bio samo veliki skalp, nego i potvrda da Carevićeva momčad, kad je kompaktna i hrabra, može odgovoriti na najveće izazove.
Prva sezona ipak nije završila bajkom. Gorica je prvenstvo 2024./25. zaključila na devetom mjestu s 37 bodova, sedam više od posljednjeg Šibenika. Ostala je u ligi, ali ne bez ožiljaka. Ljeto 2025. donijelo je novo veliko preslagivanje, jer to ljeto pamtimo po čak 24 odlaska (?!) iz kluba, što je značilo samo jedno: treba složiti potpuno novu momčad, s novim identitetom, što se poklopilo i s početkom nove ere kluba.
Nakon što je Ilija Karamatić najprije ušao kao financijski partner i dopredsjednik, u rujnu 2025. preuzeo je vlasništvo i vodstvo od Nenada Črnka, koji je Goricu vodio od njezina osnutka. Črnko je iza sebe ostavio klub s osam uzastopnih sezona u najvišem rangu, a Karamatić je započeo novo razdoblje s drukčijim planovima i novim ljudima. Carević je tako nastavio raditi kroz promjenu koja se nije događala samo na travnjaku.
U sezoni 2025./26. Gorica je ostvarila i rezultat koji se teško zaboravlja: 22. ožujka 2026. pobijedila je Rijeku 4-0. Ante Erceg otvorio je utakmicu, a Bruno Bogojević zabio hat-trick, i to protiv bivšeg kluba. Bio je to jedan od najuvjerljivijih nastupa Gorice u prvoligaškoj povijesti. U Kupu je momčad stigla do polufinala nakon pobjede 3:1 u Varaždinu, a ondje je protiv Dinama izgubila 6-3 u otvorenoj, sadržajnoj utakmici. Ligašku sezonu završila je sedma, s 41 bodom, što je bio vidljiv pomak u odnosu na prethodno proljeće, premda bez kontinuiteta koji bi je gurnuo prema vrhu. U travnju je klub produžio Carevićev ugovor do kraja sezone 2026./27., poručivši da želi zadržati kontinuitet rada.
Kroz sve to i dalje se mijenjao i kadar. Dio igrača koji su iznijeli borbu za ostanak je otišao, novi su tek trebali upoznati klub i Carevićeve zahtjeve, a mladi su dobivali prilike uz nekolicinu iskusnijih. Nije bilo jednostavne, neprekinute uzlazne crte: bilo je ozljeda, propuštenih prilika, poraza u završnicama i utakmica u kojima se činilo da je trud veći od plijena. Upravo zato 4-0 protiv Rijeke, prolazak u polufinale Kupa i pobjede nad Dinamom djeluju kao podsjetnici na mogućnosti ove momčadi.
Aktualna, treća sezona počela je najteže od svih. Nakon šest kola Gorica je imala samo bod, a klub je javno dao povjerenje Careviću. Ni nakon deset kola nije pobjegla s dna: remi 1-1 u Osijeku donio je tek šesti bod, ali i utakmicu o kojoj će se još pričati. Gorica je povela, domaćin izjednačio, a gostima su poništena čak tri pogotka zbog zaleđa. U 75. minuti Carević je isključen nakon prigovora – već peti put otkako vodi Goricu. Njegova reakcija na suđenje postala je gotovo zaštitni znak, premda takva isključenja momčadi oduzimaju trenera u trenucima kad joj je najpotrebniji.
Dno ljestvice nije mjesto na kojem Gorica želi biti, ali nije ni presuda za sezonu koja je tek ušla u jesen. Osijek je pokazao da momčad još ima energiju i napadačku odlučnost; bodovi, međutim, moraju početi dolaziti redovitije. Dvije Carevićeve godine već su ponudile dokaze da ova momčad može ustati nakon teških razdoblja, rušiti favorite i odigrati utakmice za pamćenje.
Pred klubom je sad novi zadatak: pretvoriti te bljeskove u niz, dati mir novom projektu i pomoći mladom kadru sazreti. Ako pronađe stabilnost koju je Carević tražio još prvog dana, Gorica može okrenuti sezonu – a dvogodišnja priča najdugovječnijeg trenera kluba pisati još ljepša poglavlja.
