Ne mogu nikako da se okanim srpske čokoladice i naše predsjednice. Svi o tome imaju nešto za reći i svi su tako jako nacionalno osviješteni. Iskreno, mogu upotrijebiti onaj glagol sa jeb* mi se i reći da mi nije problem tko je umiješao kakaovac, koliko nebriga prema djeci pa im se daje mliječna umjesto više-postotna čokolada. No, danas želim o ljubavi jer sam u ciklusu.
Teški su dani kad zahladni. Teški sami po sebi, a u samačkom stanu ništa manje teži nego dani ljeti. Pritisnu obaveze na sve strane i trčimo za rokovima, klatimo se od jutra do noći – a, noć je sve nekako bliža. Tako ležim na kauču i mislim se kako trebam napisati neku misao. Bojim se biti ironičan, pametan, smiješan… bojim se svojih očekivanja i tuđih doživljaja i onda mi padne na pamet da svi živimo baš u tim stanjima svoje živote. I želimo reći briga me al’ nažalost to tako ne ide.
Generalno gledajući, niti jedna osoba ne razmišlja o ljubavi ako nije ili u depresiji ili pred plaću. Možda ta dva stanja i jesu pogodna da mislimo o ljubavi. A, opet; možda baš kad izađemo iz njih i dođe svijest o ljubav. Stanje slično depresiji kod žena – muškarci proživljavaju kao one dane u mjesecu.
I da, te dane imaju muškarci. Tuga, razdražljivost, želja za blizinom prijatelja, hrana i sport, sex… baš tim redoslijedom i liječimo naš ciklus. Ako malo bolje promotrite vidjet ćete da smo u ciklusu – zavisno kad plaća sjeda na račun. Ili krajem mjeseca kad je plaća oko sedmog, dok dečkima s ciklusom oko drugog tjedna u mjesecu plaća sjeda petnaestog.
Nisu muškarci baš previše hrabri govoriti o svojim emocijama; doživljavamo ih kao slabosti, niti su oni ti koji će vas prvi zagrliti.
Blizinu tumače kao ugrozu, a emocije kao jezik komunikacije slabijeg spola.
No, ruku na srce moje dame – sve grijehe ovoga svijeta bez iznimke oprostite kad vidite muškarca koji zbog vas ili ispred vas roni suze. Imamo li uopće zajedničko rješenje, vi koje naivno opraštate i mi koji bez razmišljanja vadimo svoje najmoćnije oružje u trenutku kad smo dovedeni pred zid.
Upravo ću na ovom komadu virtualne parcele sazidati jedan zid osrednje visine, da vam pokažem kako je blagoslovljeno kad muškarac prizna svoje emocije, a kroz njih i svoju slabašnu moć.
Mi znamo voljeti, znamo i biti voljeni. No, uvijek sam mislio da je za ljubav potreban vatromet kompromisa i rijeka prihvaćanja i baš tada sam bio u krivu. Za ljubav su potrebne dvije stvari naći pravu osobu i biti baš ta prava osoba. Ima jedno stanje, teže ga je podnijeti nego svu samoću ili hladnoću koju kroz ovaj prosinac možemo osjetiti čak i u dahu; biti uz nekoga a imati osjećaj usamljenosti. Tu pomoć neće nuditi niti kompromis niti vatromet, nego odlazak u neke toplije misli. Kad vas rečenica više nemaš pravo povući se i ne reći mi svoje probleme, jer smo od sad mi, a ne samo ti i samo ja, nego mi pogodi u srce, onda ćete znati da su sve depresije i svi ciklusi tako nevažni i sitni.
I muškarci znaju o ljubavi, samo tko još sluša muškarce …
