Pozdrav svima! Ja sam ona što vas svakog jutra budi s frekvencija City radija. I koliko god se činilo da sam jutarnji tip, daleko sam ja od toga. Više od ičega volim spavati. Dobro malo više volim čokoladu!
Nego, da vas pitam. Znate li koji je danas dan? Je, trinaesti, i nije petak nego utorak. Danas je u kalendaru sveta Lucija.Sretan imendan svima koji slavite! A znate li da je sveta Lucija zaštitnica grada Velike Gorice? Ako niste znali, sad znate! A evo još malo pitalica? Znate li tko danas slavi rođendan? Pa upravo naša Velika Gorica! Danas je Dan Grada, vjerujem da ste lijepo profeštali u nedjelju navečer uz Crvenu jabuku. Danas je i onaj svečani, službeni dio. A kod mene je isto svečano, a službeno samo kad idem na informacije u školu!
Znate, ja vam uopće nisam Goričanka. Dotepla sam se tu. Sasvim slučajno. Ma mo’š misliti. U životu ništa nije slučajno. Došla sam ovdje prije gotovo deset godina iz Zagreba, putovala svakodnevno na posao. I nije tu bilo neke ljubavi. Grintala sam gotovo svaki dan na ZET i njihov nepostojeći red vožnje, iako, bit ću iskrena, najbolje ideje padale su mi napamet dok sam se satima vozila od Dubrave do Velike Gorice (uz presjedanja, naravno). I onda sam jedan dan rekla – E, sad je dosta! Selim u Veliku Goricu i točka. I znate što? Bila je to najbolja odluka u mom životu! Nek se moji Zagrepčanci ljute koliko ih volja, ali Velika Gorica ima dušu! Ovdje sam prvi put nakon ne znam koliko godina osjetila duh blagdana. Ovdje su ljudi smireniji, nasmijaniji.
I nemojte mi reći da je moj grad spavaonica, jer ste onda vi ti koji spavate. Podižem dijete u ovom gradu koji mu pruža baš sve što je potrebno za zdravo odrastanje. Ne bih politiku u svoju butigu i nije mi bitna boja košulje. Bitno mi je ono što vidim, a u posljednjih pet godina koliko sam ovdje vidim puno toga. Napravljenog. Da se može više, može se, ali znate za onu „složna braća kuću grade“? Pametnom dosta.
I kako u životu ništa nije slučajno, nije ni sljedeće. Nije slučajno da ja nesuđena Lucija, zahvaljujući dinaru iz 1981. koji je odlučio da budem Suzana, dođem u grad kojeg čuva i štiti sveta Lucija. I nije slučajno da sam od svih redakcija u kojima sam radila došla u onu – goričku i tako još bolje upoznajem ljude i ovaj grad. I nije slučajno da moj grad i ja danas imamo puno razloga za slavlje. Njemu 21 godina, a meni isto toliko s 14 godina iskustva. Treba li dalje? Grade moj, sretan ti rođendan!
