Turopolje pa i Novo Čiče okovani su ledom a temperature su već danima u debelom minusu. Odlazeći raditi jedan sportski intervju za rvghr, šetnja pored jezera Ježevo u Novom Čiču ispala je djelomice zaista idilična. Umjesto uobičajenih sportskih ribiča, laveži pasa i dječje cike na obližnjem igralištu, jezerom i okolicom carevali su led, snijeg, studen i neki opuštajući mir i tišina.
Gdje li su samo parovi bijelih galebova koji su česti gosti Ježevog, opušteni plivajući i tražeći hranu? Što sada ispod debelog leda rade brojni i raznih veličina šarani i amuri? Iz razmišljanja i mirne duhovne odsutnosti trgnuo nas je prebrzo jureći a bučni automobil na obližnjoj prometnici? Kuda li se to nekome tako žuri? Zar je nešto toliko važno da se ugrožava vlastita i tuđa sigurnost a propušta se zapaziti zimska ljepota običnog seoskog krajolika?
Da, kažu da je vrijeme novac i mora se juriti. A za koga je to onda čudesna i svemoćna priroda pripremila ono što mnogi ne vide a tu im je; ispred nosa. Potrebno je samo malo usporiti, prošetati i zapaziti.
