U tjednu koji je obilježen s nekolika maloumnih izričaja, npr. onaj da će Ladislav Ilčić prodavati svoje savjete ministarstvu (nevažno kojem) i to za 10 000 kuna mjesečno; do one kako predsjednica obećava mladim vojnicima, da ako se po dvojica zavuku u šator – sigurno će pamtiti šatorske spačke (što god to značilo)…
mene je najviše obradovala epifanija govora o samom Nečastivom. Kažu teolozi da je uspjeh samog Zla, ako vjerujemo da Zlo ne postoji. No, u ovom slučaju mislim da samo se Zlo, negdje ljulja na svojoj grani i grohotom se smije– kako je njemu samo valjda znano, na gluposti s kojim ga uspoređuju.
Tko o čemu, vojnik o skraćenju – a Zrinka o tome kako Lady Gaga u svojem nastupu štuje sotonistički kult. Znam pouzdano, da Crkvi nisu dragi oni što na svakom koraku vide Boga. Papi su smiješne vidjelice koje nekim van – naravnim kanalima primaju poruke Gospe. Pa po svemu sudeći, jedino kome mogu biti dragi oni što vide Vraga u svemu i svačemu, su psihijatri. Ali zasigurno i oni već u svojim bijelim kutama, udaraju rukom o čelo na sami spomen istih.
Dugi niz godina školovao sam se kako ljudima objasniti pojam vjere, ipak kad dođe do trenutka da je vjera nešto nadohvat ruke, sva naučena forma pada u vodu jer smo tada tri časa pred izdisaj. Mislim da Zrinki nije uopće bitan pojam Zla, koliko da jednostavno nema sluha za glazbu i umjetnost Lady Gage. Ma ni ja nemam često uho za njezine duge pjesme, al ne vidim u svemu što radi štovanje samog Vraga. Zapalo mi je za oko tumačenje koje ona prenosi u svojem tekstu, kako Gaga visi poput lutke na koncima, s kojima netko drugi upravlja. I naravno – to je odmah sotonistički. Ne tako davne povijesti, zar nisu kroz referendum o obitelji drugi htjeli uzeti kod nas te imaginarne konce u svoje ruke. Zar se poput koncima, ne služe mnogi sa svojih propovjedaonica u vrijeme izbora i blagdana. I onda spominjemo u tom kontekstu pojam slobode te da drugi nama upravljaju…
Uvijek će postojati oni koji se smatraju tako posebnim i tako važnima jer su „vjernici“. No, teško je shvatiti da sebe doživljavaju tako elitistički, zaboravljajući svu vidljivu grešnost i sebe i Crkve. I reći će na ovo: „da, al nije važna moja grešnost koliko spremnost na pokajanje“. I upravo ta postojanost jest vidljiva kod svih nas koji slušamo Gagu, al postojanost u tome da ne namećemo drugima niti naše skrušeno pokajanje niti naš elitizam što je slavimo.
Sad me je ujedno strah svih vas kojima sam i ja zao – bojim se da netko ne baci urok na moju sliku u kolumni ili „bože me prosti“ ne poželi me osloboditi moje ne/vjere. Kako god bilo živimo još jedan tjedan apsurda.
Ovo nije vic, ovo je moja domovina i ovdje vam vrijedi jedno pravilo izraslo na demokršćanskoj platformi: „kome Bog, tom i svi sveci“.
