Nisam tip muškarca koji voli realnost! Free day i moj horoskopski znak fucking emotivne ribe u podznaku cvjetajućeg vodenjaka bacili su pogled na park u blizini mog stana. Sunčane naočale na glavu, slušalice u uši i šetnja do mirisnog parka – sve u početnoj fazi bujanja, a ja tek samo što ne propupoljim na sve svoje ekstremitete (…) kako sam lijepo tim tonom i naslovio prošlu kolumnu.
Ne volim čitati nešto što opušta, čitam uvijek ono što me proganja mislima, raspravama i spoznajama. Tako je ovih dana, sad u rukama u parku na klupi biografija Alme Mahler – žene Gustava, velikog skladatelja. Mahlerovi su živjeli u Beču, 1900-te, u sjajno vrijeme, on stariji od nje; a ona željna drugoga i mlađeg. Valjda to tako mora biti.
Freud se upravo bio domislio psihoanalizi. Schopenhauer je izmislio glazbu, bitno slično našim pop – neslušljivostima.
Preko puta mene on i ona. Ona, djeluje poput nezaposlene glumice koja pokušava proći na audiciji za dobru djevojku. Kako se samo trudi s tim dodirima, samouvjereno po koljenu kao da želi sebi reći „sigurna u nas“. On, opisivo nezainteresiran. Al krotkog pogleda, kao seksualni napasnik. Ljeto samo što ne kaže „dobar dan, eto me“. Sklono je ovo vrijeme od ljudi činiti budale. Jedni se zaljube, drugi kao da su crvi – nemirni, a treći … tj. oni koji su u vezama, rastaju se. Možda uzrok svemu tome i jest manjak komunikacije, možda se ne znamo izboriti za svoje pravo i stavove … kako god i što god da je uzrok, vidite ono dvoje iz parka – oni uspijevaju. I možda to jest samo gnjili miris nečeg prolaznog, ipak su tu. Kakvi god – tu su. Svoji su.
Možda im je suđeno, možda i nije. Možda će znati se izboriti i opstati, a tko zna – tek će možda njegov varljivi pogled biti uzrok „nas“ u „njih dvoje“. Nemojte dopustiti proljeću da vas prevari, ako se kanite zaljubiti kao luđaci, ili pak ako želite prekinuti – učinite to odmah. Ljeto je za malo tu i ono nosi nova iskustva za koja ćemo kriviti more i loše vino.
Kupit ću si psa, da imam važnijeg razloga za dolazak u park.
