Tako kaže stara narodna mudrost. Nema potrebe tumačiti bilo kakve poslovice, izreke i mudrosti; naročito ne one koje su iz naroda. Jer, narod je uvijek pametan. Osim kad bira svoje vladare. Tada, ruku na srce – narod je glup, kao … što bi se u narodu reklo: „glup ko …“. Znate, na koju genitaliju mislim.
Imati takav mišić među nogama nije ništa spektakularno. Rodiš se takav. Rodiš se kao muško ili žensko. Neki imaju naglašene spolne atribute, neki ih imaju manje izraženima. Ali u narodu je još nešto povezano sa spolovilom. Povezana je kategorija snage, hrabrosti i odvažnosti. Ta muda se dodaju i muškarcima i ženama, onda kad su zaista odvažni.
Reći ćemo ovim putem, da je gosn Ivica Todorić, čovjek s mudima. Osim što ima izrazito postojanu frizuru, ima i postojana muda. Vodio se on onom filozofijom „tuđim novcem stvarati više/svog novca“ i išlo mu je za rukom. Rekao bi opet narod moš kolko oš, neš dokle oš. Ma sve je to bila igra umreženosti i moći, igra kad su se dečki iz pribrda, dobrda i našli prvi put u banketnim salonima, a dana im je vlast upravljanja. Te salone i skupe vinjake nudio im je gosn Ivica. Nisu mu mogli odoljeti. Iz zahvale, prolongiralo se tako godinama plaćanje poreza i dugova.
Znao je Ivica na koga se treba fokusirati. Nismo ga slušali u medijima, radije je kao profesor obilazio škole i svjedočio da je baš on primjer uspjeha i poslovne etike. S figom u džepu govorio je mladim učenicima kako poslovati i biti gazda. I vidi vraga sad.
Tresla se brda, orale se žitnice, kidalo se grožđe sa svih imanja i parcela u vlasništvu istog gazde. Dug se popeo na vrtoglavu sumu. Neizrecivu sumu. Poslovno, etično i postojano. Čak i dug gosn Ivice ima muda i to samo kakva. Ogromna muda.
Znam sigurno što će biti. Nije Ivica glup, nije on od jučer. Doveo je on mnoge na vlast koji su šutjeli i klepali zakone po njemu. Kao dobar lovac naučio ih je ribolovu. Naučio je barba Ivica naše suce, pravnike i političare, političkom ribolovu „uhvati kriminalca, poljubi ga i pusti u vodu dalje“.
Stoga narode, ovo sve što gledate danas … samo ću vam reći onu našu narodnu – „nema puta koji kreće niotkuda“…
