Bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak i sisački biskup Vlado Košić predvodili su misu u sklopu jubilarnog 10. hodočasničkog spomen-pohoda u Gvozdanskom, mjestu koje se nalazi na pola puta između Gline i Dvora, podno Zrinske gore. U njemu je starohrvatska utvrda, koju su podigli hrvatski plemenitaši Zrinski, a povod za hodočašće je događaj koji se zbio 1578. godine. Točno na 441. obljetnicu, 13. siječnja, održano je misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom, na kojem je bio i Turopoljski banderij. A evo i zašto…
U Gvozdanskom je Nikola III. Zrinski imao topionicu, ljevaonicu i kovnicu novca. Ova utvrda, danas mnogima nepoznata, u 16. stoljeću postavila se kao brana pred turske osvajače. Osmanlijska vojska je od 1571. do 1577. godine četiri puta neuspješno napala utvrdu, da bi tek u zoru 13. siječnja 1578., nakon petog pohoda, i to nakon tromjesečne opsade, Ferhat-paše zapovjedio novi napad na utvrdu zametenu snijegom.
Te 1578. zabilježena je neponovljiva hladnoća i provalom u utvrdu Turci su našli samo smrznuta tijela hrvatskih junaka, muškaraca, žena i djece. Bez hrane, vode ili drva za ogrjev. Prema istraživanju, utvrdu je branilo 300 branitelja, sastavljenih od malobrojne posade Zrinskih vojnika i oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, pod zapovjedništvom kapetana Doktorovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stepšić.
Bili su tu i naši Turopoljci, koje je na hodočašću i predstavljao Turopoljski banderij. Pod zapovjedništvom Ladislava Bukovčaka iz Lomnice, Turopoljci su se borili sve dok nisu umrli od smrzavanja. Zgrožen onim što je vidio sa svojim vojnicima, Ferhat-paša zapovjedio je da se u čast svih branitelja Gvozdanskog pronađe katolički svećenik te da se mrtvi branitelji pokopaju na kršćanski način, uz vojne počasti.
Gvozdansko ni u Drugom svjetskom ratu nije bilo pošteđeno, već je bilo mjestom masovnog zločina počinjenog nad Hrvatima. Za Božić 1941. selo su napali četnici, Hrvate su poubijali i protjerali, kuće opustošili i na kraju zapalili, zajedno s crkvom.
Mihaela Pavić
