Vijesti iz Splita bile su fenomenalne, pobjedničke, gotovo senzacionalne, ali oni koji su bolje upućeni zapravo i nisu bili pretjerano šokirani naslovima kao što su “Gorica srušila Split!”, “Gorica izborila povijesno polufinale Kupa”… Ne samo zato što se znalo da je Split u velikim problemima s ozljedama, zbog čega ipak ne može biti na svom maksimumu, nego i zato što se zna koliko Gorica može. Sesarova Gorica, točnije, jer odavno je jasno da je, uz sve igrače i prateće osoblje, trener Josip Sesar ovdje ključan čovjek.
Bilo je tako i ljetos, kad je trener Gorice bio “na posudbi” u reprezentaciji, u stožeru izbornika Dražena Anzulovića, pa je propustio najveći dio priprema. Njegovi suradnici odradili su posao vrlo korektno, i samo je to više puta Sesar istaknuo, ali nije to ista priča kad je on tu i kad nije… Falili su u početku i ozlijeđeni Petrović i Papac, jako su falili, pa se sezona naših košarkaša nikako nije uspjela zahuktati, razigrati, doći u pravi ritam. Radili su dečki kao psi, naporno i žestoko, ali malo toga se vraćalo na parketu. Premalo ključnih lopti je prošlo kroz mrežicu, previše ih je ostalo na obruču, ni ono slobodno bacanje ili dva nisu željeli u koš… Ne, sreća definitivno ove sezone nije voljela navraćati u goričku svlačionicu. I dati onaj mali poticaj, “poguranac” koji u sportu često ima iznimno važnu ulogu.
Događali su se tu pozitivni “incidenti”, padali su u Velikoj Gorici zvučni protivnici, Split i Cibona, ali trener Sesar stalno je bio nezadovoljan, nedovoljno ispunjen, utopljen u žaljenje za propuštenim prilikama. Znao je da ova momčad može bolje, da u sebi ima puno više od onoga što je uporno pokazivala tablica, koja ju je gurala u donji dom prvoligaškog društva. I stalno se čeka taj “klik”…
A sad se on, valjda, konačno i dogodio. Prvi put u povijesti Gorica je otišla na završni turnir Kupa Krešimira Ćosića, među osam najboljih, da bi ždrijeb opet bio brutalan i nemilosrdan – ajmo na domaćina! OK, možda je to bolja opcija nego ići na nekoga od ABA-ligaša, ali domaćin je uvijek domaćin… Osim kad igra Gorica, koja je strpljivo čekala da se stvari konačno okrenu. Počele su se okretati svim tim ozljedama u rosteru Splita, a za ostatak su se pobrinuli sami igrači. I trener, naravno.
– Iskreno, pitanje je kad će moji igrači uopće večeras otići spavati… – kroz smijeh je rekao Josip Sesar nakon što je s Goricom ispisao povijest.
– U polufinalu nas čeka Cedevita, dečki će za nagradu dobiti utakmicu protiv momčadi iz Eurocupa. Pokušat ćemo parirati, ali nema opterećenja – dodao je trener.
Objektivno, Gorica je svoje ovdje napravila. Sve više od ovoga, od plasmana u polufinale, bilo bi ravno čudu. A čuda se ipak ne događaju samo tako. Puno je važnije da su igrači još jedanput sami sebi dokazali da mogu puno, da mogu sa svima, da mogu pobjeđivati i u gostima, što je jesenas bilo “neistraženo područje”. To bi trebao biti taj “klik”, taj trenutak u kojem se stvari preokrenu, jer za Goricu je ipak neusporedivo bitnije ono što će se događati u prvenstvu.
– Vjerujem da smo na pravom putu, ali ja bih svejedno pobjedu u Kupu uvijek zamijenio za onu u prvenstvu. budući da smo tamo u teškoj situaciji – priznao je i Sesar nakon pobjede 71-63 koja će ući u klupske povijesne knjige.
Ne znamo kad su dečki išli spavati, nije ni važno, jer zaslužili su ovo proslaviti, ali znamo da je ogled s Cedevitom na rasporedu u četvrtak u 19 sati. I, još važnije, znamo da je Gorica u ligi na omjeru 5-9, da je prvog vikenda u ožujku čeka domaći ogled sa Zabokom, pa zatim gostovanje kod Cibone, pa Osijek doma, Split vani i Alkar doma… A to je, čuli ste trenera, u ovom trenutku ipak prioritet. A ovo je samo nagrada, osjećaj da si u društvu Cibone, Zadra i Cedevite.
