Riječ je o istom cvijetu na koji ovih dana u šetnji turopoljskim šumama možemo naletjeti. Svi joj se obradujemo nakon zimskog perioda, jer je to vjesnik proljeća koji najranije cvate. Ima duguljaste svijetlozelene ili plavozelene listove, dugu cvjetnu stapku, a na vrhu se nalazi obješeni bijeli cvijet, i upravo po tome je prepoznatljiva. Still not ringing a bell?
Prva je to proljetnica koja nam većini padne na pamet. Njezino veličanstvo – Visibaba (lat. Galanthus Nivalis, u prijevodu, mliječni cvijet). U Hrvatskoj je zakonom zaštićena, no nije u potpunosti zabranjeno ubrati koju. Naime, to podrazumijeva da se smije sakupljati u komercijalne svrhe, ali samo uz dopuštenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode, koje u izdanom rješenju propisuje mjere zaštite i količinu koja se smije sakupiti. Kada je riječ o sakupljanju za osobne potrebe, nije potrebno ishoditi dopuštenje Ministarstva, no ipak postoje neka ograničenja i pravila. Takvo sakupljanje podrazumijeva najviše pet komada dijelova (lukovica, korijen), po 1 kg listova i cvjetova te 2 kg stabljike.
Slijedi nekoliko zanimljivosti…
- Legenda kaže da se, kada su Adam i Eva protjerani iz Rajskih vrtova i kada je Eva gubila nadu da ledena zima ima kraja, pojavio anđeo koji je snježne pahulje pretvarao u visibabe i tako joj pokazao da zima ustupa svoje mjesto proljeću!
- Obožavatelji i kolekcionari visibaba zovu se galantofili
- Postoji 75 različitih vrsta visibaba i sve su bijele boje, a rastu širom Europe i Azije
- Lukovice visibabe su otrovne! Sadrže galantamin, koji je u većim količinama smrtonosan, a u malim količinama se koristi kao lijek rane Alzheimerove i vaskularne demencije
- Kako bi se obranile od insekata, proizvode specijalnu vrstu ‘otrova za insekte’ (mali proteini iz grupe aglutinina), osiguravajući tako svoj opstanak
