U Dvorani Gorica danas je održana komemoracija za Darka Blažinčića, dugogodišnjeg djelatnika velikogoričkog sporta i čovjeka koji je svojim radom ostavio dubok trag u sportskom životu Velike Gorice. Od njega su se oprostili kolege, prijatelji i suradnici, prisjećajući se njegova predanog rada, ali i osobnosti koja će mnogima nedostajati.
Komemoraciju je govorom otvorio njegov dugogodišnji kolega Slavko Perković, direktor Nogometne škole HNK Gorica, koji je s Darkom provodio gotovo svaki dan.
„Darko je imao svoju prepoznatljivu preciznost, volio je da sve bude po pravilima, uredno i na vrijeme. Bio je ozbiljan i odgovoran, a prije svega svoj. Iza svega toga stajale su velika odgovornost, predanost i iskrena privrženost klubu. Zato nije slučajno što je ove godine dobio nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora za izniman doprinos razvoju sporta na lokalnoj razini.
A nama u Gorici najviše će nedostajati ono što se ne može zapisati u biografiju. Njegov glas, dolazak na stadion, njegove poštapalice i ono njegovo – ‘riješit ćemo’. No najviše od svega ono što smo često uzimali zdravo za gotovo – sigurnost da će on biti tamo kada ga trebamo.
Darko je uvijek govorio da je ovaj klub njegova druga obitelj. Stoga danas mi želimo reći da je on bio dio naše obitelji.
Darko, prijatelju, počivaj u miru.“
U njegovu čast pročitani su i stihovi Dobriše Cesarića:
„Moj prijatelju, mene više nema,
al’ nisam samo zemlja, samo trava,
jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
samo je dio mene koji spava.
i ko je čita – u život me budi.“
Posebno mjesto u Darkovu životu imao je i rad u Zajednici športskih udruga Grada Velike Gorice. Njezinom se radu pridružio 2013. godine, kada je preuzeo dužnost glavnog tajnika. Bio je jedan od ključnih ljudi velikogoričkog sporta – brinuo je o svakodnevnom funkcioniranju gradskog sportskog sustava, povezivao klubove i sportske udruge, sudjelovao u organizaciji brojnih sportskih događanja te projektima važnima za razvoj sporta i sportske infrastrukture grada.
Od njega se oprostio i Goran Kovačić, predsjednik Zajednice športskih udruga Grada Velike Gorice, koji je u svom govoru istaknuo Darkovu predanost sportu, obitelji i rodnom kraju.
„Četiri najvažnije stvari u životu njemu su bile sport, koji je živio od jutra do mraka, Turopolje u kojem je živio, njegovo rodno Međimurje i, naravno, njegova obitelj. Onaj tko ga nije dovoljno poznavao možda je mislio da je hladan čovjek, ali on je imao jako veliko srce i jako puno je davao za svoju obitelj.
Nedostajat će svima. Počivao u miru.“
Darko je volio Veliku Goricu, ali volio je i svoje rodno Međimurje. Među najdražim pjesmama bila mu je upravo ona koja govori o njegovu rodnom kraju:
„Međimurje malo,
zemljo milena,
tu je moja domovina
gdje me majka rodila.“
Njegov odlazak veliki je gubitak za velikogoričku sportsku zajednicu. Ipak, svi projekti, djela i ljudi u koje je ugradio dio sebe ostaju kao trajno sportsko nasljeđe našega grada. Uspomena na njega živjet će među svima koji su s njim surađivali i dijelili istu ljubav prema sportu.
Jedan od njih je i zamjenik gradonačelnika Neven Karas.
„Često sam se ovih dana sjetio riječi koje je nebrojeno puta rekao naš zajednički prijatelj Ivan: Darko je moralna vertikala u sportu. Uvijek smo se složili oko toga, a ja danas imam potrebu reći – ne samo u sportu.
Ako bih ga trebao opisati u tri riječi, to su pošten, vrijedan i moralan. Darko je upravo takav trag ostavio.
Njegovoj obitelji, kolegama, prijateljima i cijeloj velikogoričkoj sportskoj obitelji, u ime gradonačelnika, predsjednika Vijeća i svoje osobno te svih vijećnika i službenika Grada Velike Gorice, izražavam iskrenu i duboku sućut.
Dragi Darko, hvala ti na svim godinama koje si dao velikogoričkom sportu. Počivao u miru Božjem.“
Foto galerija: RVG
