Dakle, masturbiraju.
Ne, ne rade cure tu auto-ugodu jer u Hrvatskoj je zakonom zabranjeno masturbirati. U Hrvatskoj je zakonom zabranjeno biti peder. Dobro, nije zakonom zabranjeno biti karakterna pederčina, koliko je nepoželjno biti javno peder. Kod nas je zabranjeno biti pametan, jer da je slobodno biti pametan ministar obrazovanja bi sam pisao svoje radove. Bit ću iskren, napisao sam i ja nekoliko diplomskih; drugima naravno, za novce. A, kad me sposobniji od mene nije htio isplatiti – prijavio sam i njega i sebe dekanatu. Budala ja, on ima danas veću plaću od mene.
Kad bi me stranac danas pitao da mu objasnim kako je to u nas, rekao bih mu da je zakonom zabranjeno govoriti u nas. Zabranjeno i nepoželjno, jer to u je ono što vrijeđa ljude uz mene iako znam malo, gotovo ništa o povijesti tog slova. Osim da je dio abecede, a meni služi kao jesi li ikad imala u sebi nešto bosansko za ulet koji će svaki put suho okončati. U našim školama nije nepoželjno govoriti o spolnom odgoju, samo naše nastavnice biologije su sve mahom u klimaksu, a nastavnici tik pred penziju i prevelik je generacijski jaz između, onih koji podučavaju i onih kojih se podučava o svim čarima prokreacije i ručne kreacije.
Naglasio bih tom strancu da se javi na sve natječaje za posao u našoj domovini. Ako bi naglasio da ne zna hrvatski, ohrabrio bih ga. Kod nas je najvažnije za posao znati aktivno engleski. Usput imati koju godinu iskustva na istim ili sličnim radnim mjestima. Čak nije od presudne važnosti znati hrvatski jezik, da bi bili predsjednik države. Jer postoji velika opasnost, ukoliko na hrvatskom državničkom poslu govorite materinji nam jezik, da će neki hrvatomrzitelj opstruirati vaše državniče napore. Primjer bi mu dao našu predsjednicu, koja dvije godine nije progovorila jezikom naroda kojeg predstavlja.
Dodao bih još, da je zakonom predviđeno cijepiti sebe i djecu. Al, kao ove godine postoji mogućnost da soj virusa gripe mutira, pa opet dobijete gripu i vidi vraga, načekat ćete se u čekaonicama gdje nema liječnika jer su svi otišli u zemlje Beneluksa i bliže nam Njemačke. Dodao bih uz podsmijeh tom strancu da je kod nas, ako dobije posao, nemoguće živjeti od plaće. Veći dio spomenute ode na porez, prirez, kamatu, zateznu kamatu i koju litru jeftinog vina i bog te veselio do idućeg mjeseca.
Pitao bih ga za ženu. Dal je u braku, oženjen. Jer ako nije, i to je kod nas zabranjeno. Nema što mlad, zaposlen muškarac biti neoženjen. Ženu pod ruku i u crkvu – brak je svetinja i sakrament. Neka te poštuje, objasnio bi mu kako u nas stvari stoje. Shvatila bi njegova žena, ako ne i on sam brzo; da smo jedina država u kojoj su blizu devedeset posto brakova sakramentalno sklopljeni, škropilom osvježeni, a batinama i obiteljskim nasiljem učvršćeni. Jer ruku na srce, svi znaju da je batina iz raja izašla.
Mi smo zemlja u kojoj je nepoželjno biti blag i emotivan. Muškarcima nije dozvoljeno plakati, ženama nije primjereno biti vegetarijanske navike … ipak muškarac voli jesti meso, a tko će ga ispeći ako ne ona. Društvo smo koje često naglašava riječi kao ponos i obraz, a Pernar nam je saborski zastupnik.
Dok god netko donosi ideje da i studentima uzima od plaće, dok god predsjednik države ne bude govorio jezikom ove države, dok god budemo morali skupljati novce da se obnove bolnice, mjesto da se porezima obnavljaju…
ja ću muški plakati, radit ću ono što već sad i djevojke rade kad im je dosadno i kad su same.
