Referendumom održanim 19. svibnja 1991. godine čak 93,24 posto građana izjasnilo se potvrdno na pitanje da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama, a 92,18 posto građana izjasnilo se da su protiv toga da RH ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi.
Na temelju takvog očitovanja volje građana, a nakon neuspjeha pregovora s ostalim bivšim jugoslavenskim republikama o izlasku iz državnopolitičke krize, Sabor Republike Hrvatske, na zajedničkoj sjednici sva tri saborska vijeća 25. lipnja 1991. godine donosi Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, kojom se utvrđuje da “ovim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ. Republika Hrvatska pokreće postupak za međunarodno priznavanje”. Na istoj je sjednici Sabor donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Podsjetimo, do 2001. godine Dan državnosti se obilježavao 30. svibnja u spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990. godine, a od 2001. godine slavi se 25. lipnja na dan kada je Hrvatski sabor 1991. donio Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Unatrag mjesec dana, na dnevni red došlo je pitanje obilježavanja Dana državnosti na datum 30. svibnja, kako se slavio prvih deset godina od uspostave višestranačkog Sabora. Tu mogućnost najavio je premijer Andrej Plenković objašnjavajući ju stavom kako je taj datum više prihvaćen i omiljen, a sukladno javnom mnijenju hrvatskih građana.
