Svetu Barbaru katolici štuju kao zaštitnicu od groma i vatre, zaštitnicu rudara, ratara, talioničara i topnika, no najčešće joj se utječemo u teškim životnim situacijama, kada joj upućujemo molitvu za pomoć.
Stari zapisi kažu da je Barbara bila Feničanka i živjela je u 3. stoljeću u Heliopolisu. Bila je kćer bogatog trgovca koji se nije mirio činjenicom da njegova kćer želi prijeći na kršćanstvo. Njegove okrutne metode; od zatvaranja u kulu, zabrane komunikacije s vanjskim svijetom, a nakon bijega iz zatočeništva, i mučenje, mladu Barbaru nisu spriječile da potajno slavi kršćanski nauk. Kako ju je htio bogato udati i proširiti brakom bogatstvo, a Barbara je odolijevala svim okrutnostima, na koncu joj je odrubio glavu, čime ona postaje simbolom nepokolebljive vjere.
Kako je ona pripadnica 14 velikih pomoćnika u nevoljama, Sveta Barbara ima spomendan u mjesecu prosincu, u vrijeme Došašća.
U nekim našim krajevima na današnji dan sijemo zrna pšenice u tanjuriće, koje kad proklija i narastu mlade vlati, postaje božićni ukras.
I jedna zanimljivost – neraspadnuto stopalo sv. Barbare čuva se u crkvi Sv. Blaža u Vodnjanu u Zbirci relikvija i mumija svetaca, najvećoj te vrste u Hrvatskoj i jednoj od najvećih u Europi u kojoj tijela nisu balzamirana niti ikada bila hermetički zatvorena. Znanstvenici još ne mogu objasniti, što je spriječilo raspadanje.
Ovu mučenicu i sveticu kroz stoljeća slave i vjernici Turopolja, kojoj su podigli Kapelu sv. Barbare u Velikoj Mlaki koja je barokni dragulj drvenog graditeljstva iz 1642. godine. Građena je od hrastovih planjki koje su učvršćene vuglima, a na zidovima su prikazane i scene iz životopisa sv. Barbare te prikaz sv. Kümmernisse, bradate svetice na križu, što je vrlo rijedak primjerak u Hrvatskoj. Osim toga i Festival drvenih kapela Sancta Barbara tradicionalno se održava i u Kapeli sv. Barbare.
Prvi pisani zapis ovog imena u narodu spominje se prvi put 1664. godine u izvoru Matične knjige Katoličke crkve.
Ime Barbara bilo je najpopularnije od 1921. do 1927. godine. Danas u Hrvatskoj živi nekoliko tisuća žena koje krasi ovo kršćansko ime, i to češće na sjeveru zemlje. Preko 1.000 ih živi u Zagrebu, u Rijeci živi oko 300 žena koje nose ovo ime, dok ih je na velikogoričkom području danas dvjestotinjak.
Turopoljci imaju i izvedenice ovog imena, odnosno nadimke: Barica, Bare, Barena ili Barek.
