Prvi svibnja, Praznik rada, u Hrvatskoj je tradicionalno obilježen kao neradni dan, često ispunjenim obiteljskim okupljanjima, prvim proljetnim roštiljima i naravno tradicionalnim grahom. Međutim, iza ove opuštene atmosfere krije se bogata povijest borbe radničkog pokreta za temeljna prava i dostojanstvene uvjete rada.
Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu. Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah upravo u SAD-u.
Dana 1. svibnja 1886. godine u Chicagu je prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj se Praznik rada počeo obilježavati te godine. Hrvatski radnici također su istaknuli zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici, kao uvod u proslavu, održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali – „Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi.”
Tijekom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima i državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su s vremenom smirene socijalne tenzije. U istočnim zemljama, međutim, radnički su pokreti bili nadzirani od boljševičkih i komunističkih partija, koje su nominalno zagovarale socijalnu pravdu, ali su u praksi radnici bili još više izrabljivani. Niske nadnice, prisilni i produžen rad zbog navodnih državnih interesa, uz strogo kontrolirane sindikate, bile su osnovne značajke sustava koji je gušio svako istinsko radničko samoorganiziranje.
U Hrvatskoj se Praznik rada i danas obilježava diljem zemlje, najčešće organiziranim javnim okupljanjima, glazbenim programima te podjelom besplatnog graha ili roštiljanjem u parkovima. Mnogi ga građani doživljavaju prvenstveno kao neradni dan i priliku za opuštanje u prirodi.
Ovaj dan obilježen je s ozbiljnom povijesnom pozadinom i snažnom porukom. Iako je s godinama izgubio dio svog prvobitnog značenja, Praznik rada ostaje podsjetnik na dugu povijest borbe za dostojanstvo radnika i pravo na pravedan odnos prema radu. Možda ne razmišljamo svi o tome 1. svibnja, ali vrijedno je sjetiti se kako su prva prava izborena i zašto su ona i dalje važna.
