Situacija je, ajmo to tako reći, vrlo delikatna. To je sve što u ovom trenutku mogu reći…
Tim se riječima, glasom čovjeka koji je umoran, ozbiljno iscrpljen, javio predsjednik Košarkaškog kluba Gorica Duško Radović. Ima dvije uspješne tvrtke, bavi se ozbiljnim biznisom, ali ovoga puta nije bilo teško pročitati da ga je umorila – košarka.
Situcija je, dakle, delikatna. I, ujedno, gotovo bizarna.
Naime, nikad se u povijesti, u više od 50 godina organiziranog bavljenja loptanjem među obručima, u ovom gradu nije igrala košarka više razine. Gorica se već praktički ustabilila kao četvrti klub u Hrvatskoj, uz bok velikanima kao što su Cibona, Zadar i Split. Sa svima njima gorički košarkaši igraju ravnopravne utakmice, ova je generacija VG-košarkaša iznjedrila i igrače koji su na rubu reprezentacije…
Dobro, ta reprezentacija nije neka posebno lijepa tema, više je dokaz da stvari u hrvatskoj košarci naprosto nisu dobro posložene, da nešto ozbiljno ne štima, ali i činjenica da se dva igrača Gorice nađu na širem popisu izbornika govori koliko se visoko i daleko otišlo.
A opet, situacija je delikatna. Pri čemu je to zapravo vrlo blago rečeno, jer iz neformalnog razgovora s predsjednikom može se saznati da je čak i malo lošija od toga. Život na visokoj razini, rame uz rame s najboljima u državi, ima i svoju cijenu, a to više predsjednik sam ne može pokrivati. Pokušava pronaći pomoć, suradnika, partnera u projektu novog iskoraka goričke košarke, ali uporno udara u zid.
– Molim vas da me razumijete, nije vrijeme za bilo kakve istupe, jer previše je tu nepoznanica. Nakon sastanka s gradonačelnikom trebali bismo znati nešto više – kratko je kazao Radović, prije nego što se vratio poslu, svojim tvrtkama.
Nije posebno teško zaključiti da će na tom sastanku gorički košarkaši zatražiti podršku Grada, a u kojem će smjeru ti razgovori otići, teško je predvidjeti. A o njima će ovisiti puno toga u bliskoj budućnosti velikogoričke košarke.
Bude li prave podrške, pronađe li se rješenje, na scenu stupa novi trener, s kojim je sve načelno dogovoreno, a stižu i novi igrači, s kojima se već razgovara, s kojima bi se složila jedna vrlo ozbiljna momčad, uz sve one koji bi ostali dio takve, ambiciozne i dobre Gorice, koja će još jedanput prekoračiti nacionalne granice.
Naime, Gorica se prijavila za sudjelovanje u ABA 2 ligi, u kojoj je već bila u sezoni 2020/21. I taj će detalj, to što su iz kluba aplicirali za nastup u drugom stupnju regionalne košarke, pokazati da optimizam i dalje postoji, energija, vizija i ideja kako bi to trebalo izgledati u godinama pred nama, kako bi se razvijalo sve bogatiji omladinski pogon…
Međutim, ne bude li prave podrške, udari li se opet u zid, za pretpostaviti je da je moguć i scenarij u kojem se Duško Radović povlači i prepušta mjesto nekome drugome, u kojem propadaju dogovori i s novim trenerom i s pojačanjima, a puno teže će biti i zadržati postojeću momčad na okupu.
U prijevodu, Gorica bi se vratila u prosječnost, borbu za trofeje vjerojatno bi zamijenila borba za ostanak.
A to bi bio jako loš put. OK, gorička publika ne luduje baš za košarkom, barem zasad, ali i to se može promijeniti uz neki veliki rezultat, uz neki dodatan iskorak. A trenutak za takvo nešto je – idealan! Zašto? Zato što je Cibona pred gašenjem, s vrlo upitnom sudbinom, zato što Zadar ima svojih velikih problema, zato što je vrlo slično i u Splitu…
I iako će na prvu zvučati suludo, zbog svega toga ovo je sezona u kojoj bi se Gorica mogla ozbiljno potući i za trofeje, zašto ne i za naslov prvaka države?! Uz pravu podršku, u sastavu koji se u košarkaškim krugovima najavljuje, s trenerom o kojem se priča…
Ili se možemo, i to je opcija, vratiti u prosječnost.
