Otišli su u Varaždin tiho, bez velikih najava, u neobičnom trenutku, bez svog ponajboljeg igrača na raspolaganju, ali nogometaši Gorice – odradili su posao! Na stadionu Varteks morali su raditi prekovremeno, otišlo je sve skupa i dobro preko 120 minuta, potom i u dramu jedanaesteraca, da bi cijela ova priča na kraju završila happy endom. Gorica je u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, peti put u posljednjih šest godina, a junaka je barem nekoliko…
Međusobnim dogovorom klubova odlučeno je da će se utakmica osmine finala Kupa igrati usred reprezentativne pauze, a to je značilo da ove prohladne varaždinske večeri treneru Mariju Careviću nije bio na raspolaganju Merveil Ndockyt, standardni reprezentativac Konga, kao ni mladi Sušak i Vrzić. A opet, s druge strane nisu bili Mauritanac Lamine Ba i Makedonac Mitrevski, što je otprilike poravnalo hendikepe. No izostanci reprezentativaca nisu bili i jedini, jer oba trenera izmiješala su karte, ponudila priliku igračima iz drugoga plana.
Gorica je tako startala s Karlom Žigerom na golu, sa Mikanovićem, Steenvoordenom, Lešom i Krizmanićem u zadnjoj liniji, Prširom, Halilovićem i Skrbinom u sredini te Djuom, Šlogarom i mladim Gashijem u napadu. Maloča, Banić i Kolar dobili su slobodno, no to nije značilo da je Gorica od bilo čega ovdje odustala.
– Idemo u Varaždin po prolaz dalje… – najavio je Mario Carević uoči utakmice, a tako se Gorica i postavila.
Međutim, Varaždin je dobar, bez obzira na izostanke bio je jako opasan u prvom poluvremenu, a kao posljedica bolje predstave stigao je i gol Marka Dabre u 20. minuti. Zabila je Gorica za izjednačenje u završnici poluvremena, učinio je to ponovno Krešo Krizmanić, no VAR provjerom ustanovljeno je da je Steenvoorden prije toga igrao rukom. I ništa od izjednačenja…
Ono se, međutim, dogodilo u 62. minuti. Točno četiri minute nakon što su ušli Majstorović, Kapulica i Pavlović, potonja dvojica kreirala su povratak u egal. Luka Kapulica povukao je po lijevog strani, došao do ruba kaznenog prostora, vratio za Damjana Pavlovića u sredinu, a on je lijepo naciljao donji kut sa nekih 17-18 metara.
U posljednjih pola sata Gorica je bila bolja momčad, stvarala je ozbiljne prilike, a Medin Gashi je uspio i zabiti za preokret. Međutim, učinio je to iz zaleđa, a kako nije uspio pogoditi ni iz čiste prilike u samoj završnici, utakmica je otišla u produžetke.
U njima se vodila ravnopravna borba, ali vrlo je brzo postalo jasno da ni jedni ni drugi nemaju namjeru srljati. Mogli smo na obje strane ostati i bez penala, no odluka je na kraju ipak morala pasti s kreča. U drami, kao što to već obično bude s penalima…
Prva sedmorica bila su precizna, za Varaždin su pogađali Poldrugač, Nekić, Alić i Mamić, a za Goricu Majstorović, Pršir i Štiglec. U četvrtoj seriji pogriješio je Steenvoorden, točnije Silić mu je obranio, no tu je na scenu stupio Karlo Žiger. Duvnjak puca, Žiger brani, Krizmanić pogađa, Maglica puca, Žiger opet brani! I onda Gurlica zabija i – to je to. Gotovo je, Gorica ide u četvrtfinale Kupa.
Pomoći će i ovo u građenju samopouzdanja za sve što slijedi, jer vidjelo se i u Varaždinu da Carevićeva Gorica ima drukčiji govor tijela nego ranije. To će joj i trebati na prvom sljedećem gostovanju, kod Šibenika, s bivšim trenerom Rajkom Vidovićem na klupi.
