Mislite da nisam u pravu? Kamo sreće…
Jedan bogataš jednom je rekao:
„Moj djed je hodao 10 km na posao da bi moj otac mogao hodati samo 5 i da bih ja mogao stvoriti sve što jesam. Moj sin se vozi u velikom autu i troši novce koje sam ja stvorio. Moj unuk se vozi u još većem autu i nije mu važno od kud ti novci dolaze. Stvorili smo mlakonje. Teška vremena stvaraju jake ljude dok laka vremena stvaraju mlakonje. Ponovno dolazi vrijeme kad će čovjek hodati 10 km na posao. Nadam se da ste spremni.“
Djeca se ne rađaju s ugrađenim osjećajem poštovanja prema drugima. Treba ih naučiti da poštuju. Razmislite o tome, beba kad dođe na svijet mora manipulirati svijetom oko sebe kako bi zadovoljila svoje potrebe, a to radi uglavnom plačem. Plač je prirodan i primjeren za bebe, to je način na koji one komuniciraju da su gladne, kad se ozlijede, kad napune pelenu ili se samo žele malo pomaziti sa roditeljem ne bi li dobile utjehu. Ali kako te iste bebe odrastaju, posao je roditelja da ih nauče kako da dobiju što im je nužno ,ali uz poštovanje ljudi oko sebe. Manipulacija, nepoštivanje, urlanje i vrijeđanje svakako nisu načini da se to postigne.
Nažalost, mnoga djeca nisu naučena poštovanju ili su odlučila ne poštovati unatoč nastojanjima okoline da im to približi. Sada je uobičajeno vidjeti djecu kako se svađaju s odraslima, koriste psovke i oponašaju stav s YouTubea, filmova, glazbe, TikToka i video igrica. Čini se da sve ovo veliča neuljudan, nepristojan način ophođenja s drugima. Što je još važnije, roditelji su često zauzeti, pa je mnogo teže odmah odgovoriti svojoj djeci.
Svijet je postao premekan na disciplini. Društvo je toliko podiglo troškove života da su oba roditelja uvijek na poslu, umjesto da provode vrijeme sa svojom djecom. Roditeljima je rečeno da ne mogu disciplinirati svoju djecu kako su oni bili disciplinirani, dali su djeci Plave telefone i slična mjesta zaštite. Ne kažem da to nije nužno u nekim obiteljima, ali svakako se ne smije koristiti kao oružje protiv roditelja u baš svakoj situaciji.
To isto društvo sada ubire plodove svoga rada, a mi smo izgubili čitavu generaciju i pretvorili ih u sebična derišta bez poštovanja koja nemaju poštovanja prema ljudima, imovini i autoritetima.
Učiti djecu da se prema ljudima svih rasa i podrijetla ponašaju ljubazno i pristojno, dužnost je svih roditelja. Ključno je dati pravi primjer. Loše roditeljstvo je niz radnji koje mogu ozbiljno naštetiti ponašanju i psihologiji djeteta. Loše roditeljstvo nije ograničeno samo na jedan čin, već je skup tih radnji koje obično doprinose štetnom djelovanju djeteta. Većina lošeg roditeljstva možda zapravo nije namjerna, ali to ne smanjuje negativan utjecaj na dijete. Neki roditelji nisu svjesni posljedica tih postupaka, a neki možda ne žele ni znati.
Jesam li vas već naljutila? Ako jesam, onda sam pogodila žicu, a ako nisam onda se niste prepoznali i drago mi je zbog vas i vaše djece.
Kako možete promijeniti kulturu u svom domu ako je u istome nepoštovanje normalan pojava ili je već postalo način života? Koliko god mi je ovo teško reći, ali zapamtite da vaše dijete nije vaš prijatelj, nego vaše dijete. Netko tko vas treba poštovati, kao što vi poštujete svoje roditelje. Sigurna sam da taj respekt prema roditeljima nije nastao time što ste pred njima psovali ili imali tantrume. Vaš posao je naučiti ga da učinkovito funkcionira u svijetu i ponaša se s poštovanjem prema drugima, ne samo prema vama.
Kad mislite da vaše dijete možda prelazi granicu, dobro bi bilo da se zapitate, bih li dopustio strancu da mi to kaže? Ako je odgovor ne, nemojte dopustiti da to učini ni vaše dijete. Jednog dana kada vaše dijete postane odrasla osoba, vaša veza može postati više prijateljska. Ali za sada, vaš je posao biti njegov roditelj, njegov učitelj, njegov trener i njegov „postavljač granica“, a ne prijatelj koji mu dopušta da se izvuče sa svakom svinjarijom koja mu je na umu. Možda zvuči staromodno, ali važno je naučiti svoje dijete osnovnim društvenim vještinama interakcije, poput izgovaranja “Molim”, “Hvala” „Izvoli“ i “Oprostite”. Shvatite da je korištenje ovakvih manira također oblik empatije. Uči vašu djecu da poštuju druge. Kada razmislite o tome, ponašanje bez poštovanja suprotno je empatiji i dobrim manirama.
Važno je da shvatite da ako niste bili u mogućnosti rano intervenirati sa svojom djecom, možete početi u bilo kojem trenutku. Čak i ako se vaše dijete neprestano ponaša bez poštovanja, možete početi postavljati te jasne granice. Djeca doista žele ograničenja, čak i ako protestiraju. Poruka koju su dali kada postavite granicu je da im je stalo do njih, da su voljeni i da stvarno želite da budu uspješni i da mogu dobro funkcionirati u svijetu. Vaša djeca vam sada neće zahvaliti, ali to je u redu. Ne radi se o tome da ih navedete da vam zahvale, već o tome da učinite pravu stvar i pripremite ih za okrutni svijet koji ih čeka, a u kojem „Izvoli, hvala, molim i oprosti“ lakše otvaraju neka vrata.
I na kraju, ne nisam psiholog, nisam stručnjak, ali jako puno razgovaram sa roditeljima diljem cijelog svijeta i ovo je nešto o čemu se treba više razgovarati.
I ne samo razgovarati, nego i primijeniti.
Do iduće srijede, vole vas Nevena&Chicha team.
