Gorica 2.0: Momčad iz budućnosti počela se graditi ovog ljeta…

Za stvoriti igrača iz vlastite škole potrebna su dva olimpijska ciklusa, kaže nepisano pravilo u radu s omladinskim kategorijama. Uzmemo li ulazak Gorice u najviši rang kao polazišnu točku, kao taj trenutak kad se počelo još ozbiljnije raditi s mlađim uzrastima, dva olimpijska ciklusa su upravo završila. I vrijeme je da se počnu brati plodovi dugogodišnjeg dobrog rada. A upravo to počelo se i događati…

Naime, na ovim pripremama seniora Gorice našlo se čak 11 igrača koji su u većoj ili manjoj mjeri prošli Školu nogometa HNK Gorica, a to je definitivno bio razlog za ponos i zadovoljstvo. Neki od njih u međuvremenu su otišli na posudbe, neki će tek otići, dok će se neki vratiti u juniore. A neki će se, sigurni smo, i nametnuti u punom smislu.

Priključio je Carević svom kadru čak četvoricu 17-godišnjaka, jer bili su tu i Juraj Frigan, i Mihael Kelava, i Francis Echue, i Elisandro Aranha Kozina… Sve su to dečki koji su onomad osvojili naslov prvaka Hrvatske za pionire, svi su oni dobili priliku pokazati što i koliko mogu u ovom trenutku, ali i osjetiti kako je to nadmetati se s “velikim dečkima”. Pri čemu su, naravno, neki bili više, a neki manje uspješni, no veseli tendencija koja postoji. Naravno da se na priliku kroz pripreme mora nadovezati i prilika u utakmicama, ali ovo je ionako samo početak jedne perspektivne priče.

– Svi ti mladi igrači jako su talentirani, ali u nekim trenucima vidiš da nemaju iskustva i da neki od njih tjelesno ipak još nisu spremni za seniorski nogomet. Kad situacija bude dopuštala, dat ćemo priliku nekima. Naravno, svi ne mogu konkurirati, nije isto igrati juniorski nogomet i najviši rang seniorskog nogometa. Njima je puno značilo što su prošli pripreme i igrali protiv jakih protivnika, svaki seniorski trening im je podražaj i napredak, ali nije realno da se oslanjamo na njih i da nam nose odgovornost i kvalitetu – rekao je trener Carević, misleći upravo na četvorku rođenu 2009. godine.

Međutim, mladih igrača iz vlastitog pogona ima i u nešto starijoj varijanti. Luka Vrzić ima 19 godina i već je etablirani prvoligaški igrač, godinu mlađi Stjepan Kučiš se sve više nameće, a njegov najbolji prijatelj Zvonimir Josić otišao je po minute na posudbu u slovenskog drugoligaša Brežice. S posudbe u Kustošiji se, s druge strane, pun želje za dokazivanjem vratio Medin Gashi, koji već sad ima što za ponuditi, dok su na nove posudbe otišli Lovro Dukić, opet u Kustošiju, te Fran Stunja, koji će igrati za slovenskog drugoligaša Krško. Na posudbu bi trebao i sjajni mladi napadač Dominik Šimić…

Posebna priča je, naravno, ovaj kvartet 17-godišnjaka, među kojima najljepši epiteti krase ono što je pokazao Juraj Frigan, po svim procjenama klinac dostojan statusa “klupskog projekta”. Reprezentativac, moderan igrač, trkački i tehnički moćan… Uz ovu godinu ili dvije stariju ekipu, Frigan bi trebao biti jedan od nositelja projekta kojeg ćemo nazvati “Gorica 2.0”. Ili Gorica iz budućnosti, jer uspiju li u Gorici sačuvati i razvijati ove klince, najbolja pojačanja mogla bi doći iz vlastitih redova.

Ni u ludilu iz cijelog ovog nabrajanja ne smijemo izostaviti Lovru Lojen, iznimno talentiranog mladog vratara, koji je rođen 2010. godine, a sve o očekivanjima od njega reći će to što je samo koji dan nakon 16. rođendana potpisao profesionalni ugovor. Evo, na juniorskom turniru “Trofej Turopolja” uzeo je nagradu za najboljega golmana, nije primio niti jedan gol, a dvije je godine mlađi od svih…

Na istom turniru briljirao je i Fran Džepin-Bajić, koji je proglašen za najboljeg igrača “Trofeja”, a također je riječ o klincu rođenom 2010. Mladi stoper, nije nikakvo iznenađenje, pozvan je u ljetni kamp HNS-a u Prelogu, baš kao što je Lojen pozvan na vratarski kamp u Osijek.

Međutim, ni to nije sve. S Džepinom-Bajićem u Prelogu će biti i Ivano Mišković, koji također upada u U-17 generaciju, dok će među godinu mlađima, na kampu u Suhopolju, biti Karlo Horvat! Svi ti dečki imaju obećavajući razvojni put u Školi nogometa, a svi mi imamo razloga nadati se da bi baš oni mogli nositi i ambicije seniorske momčadi u godinama koje dolaze. Jer, naravno, to je uvijek najbolji put…