Razgovarala: Gianna Kotroman
Roman Leopold i Paula Šimančić iz HGSS stanice Samobor gostovali su u jutarnjem programu našeg radija, gdje su govorili o svakodnevici gorskih spašavatelja, radu s potražnim psima, najzahtjevnijim intervencijama i najčešćim pogreškama koje građani rade prilikom odlaska u prirodu.
Otkrili su i što ih motivira da svoje slobodno vrijeme godinama posvećuju volontiranju te zašto je dobra priprema najvažniji korak prije svakog izleta.
Roman Leopold već 12 godina volontira u HGSS stanici Samobor, dok je Paula Šimančić članica dvije godine. Oboje su u službu došli nakon dugogodišnjeg bavljenja speleologijom, planinarenjem i drugim aktivnostima u prirodi, a danas sudjeluju u akcijama spašavanja diljem Hrvatske. Ističu da je za člana HGSS-a najvažnija spremnost pomoći drugima, kontinuirano učiti i raditi u timu.
Više potraga nego spašavanja planinara
Iako mnogi HGSS povezuju isključivo sa spašavanjem planinara, Roman Leopold kaže da je stvarnost drugačija.
– Spašavanje planinara je jako mali broj akcija koje mi imamo. Veći dio napih akcija se svodi na potragu za nestalim osobama, često starije ili dementne osobe, planinari i djeca. Spašavamo i iz zraka kad je helikopter na raspolaganju, spašavamo na vodama, rijeke jezera, nekad i na moru, a nekad i pod zemljom. Često izađemo na neke manje akcije kad stignemo, kad nas neko nazove da mu je mačka zapela na drvetu – rekao je Roman.
Dodaje kako su stanice organizirane regionalno, ali kada je potrebna pomoć, granice među njima ne postoje.
Mi volimo reći da je poziv jednom HGSS-ovcu zapravo poziv svima, tako da ako i jesmo orijentirani samo na naše područje, mi idemo u akcije po cijeloj Hrvatskoj. Pokrivamo i dežurstva u nacionalnim parkovima, recimo dežuramo na Plitvicama, Mljetu, Biokova, dakle to je samo da smo mi tamo u slučaju potrebe. Osim toga išli smo i van Hrvatske, ali i na razne vježbe po Europi – objašnjava Roman.
Pomoćnici u akcijama
Paula Šimančić u stanici razvija potražni tim sa svojom australskom ovčarkom. Riječ je o obuci prema „man trail“ metodi, pri kojoj pas prati miris točno određene nestale osobe.
– Psu ponudim specifičan artikl koji pripada baš nestaloj osobi i onda ona traži čestice te osobe prema tom mirisu, u pristupačnom ili nepristupačnom području. Dakle to je više prijelaz s urbanog na neurbano područje gdje ti psi mogu itekako pomoći u potragama za nestalim osobama ili bar usmjeriti na neko područje za koje misle da se ta osoba uputila – opisuje Paula.
Njihov tim još je u fazi obuke, no pas je već sudjelovao u jednoj uspješnoj potrazi, a Paula dodaje kako se nada da će na jesen moći postati pravi potražni tim i zajedno krenuti u nove akcije.
Najveći neprijatelj je loša priprema
Dotaknuli su se i teme planinara lutalica koji u svoju avanturu krenu u japankama. Leopold upozorava da se velika većina nesreća događa zbog pogrešnih odluka ljudi.
– Gotovo 90 posto nesreća posljedica je subjektivnih razloga. Važno je prilagoditi odjeću vremenskim uvjetima, ponijeti dovoljno vode, krenuti na vrijeme, izbjeći najveće vrućine i paziti da vas na stazi ne zatekne mrak. Mobitel mora biti napunjen, a ako zatreba pomoć, važno je znati poslati svoju lokaciju ili barem što preciznije opisati kretanje – kaže Roman.
Na temu se nadovezala i Paula koja je dodala kako HGSS velik dio vremena ulaže u edukaciju građana i planinara kako bi se broj intervencija smanjio.
Najteže akcije ostaju u sjećanju
Među najzahtjevnijim intervencijama Leopold izdvaja sudjelovanje u međunarodnoj akciji spašavanja ozlijeđenog speleologa iz jame Morca u Turskoj, gdje je izvlačenje trajalo tjedan dana s dubine veće od tisuću metara. Od lokalnih akcija posebno ističe intervencije u Cerinskom viru, koje su tehnički vrlo zahtjevne.
Na istom području spašavaju i ljude i životinje. Paula kaže da su iz kanjona već više puta izvlačili ozlijeđene planinare, ali i pse koji su ondje upali, a vlasnici do njih nisu mogli doći.
Oboje naglašavaju da ih u HGSS-u najviše motivira osjećaj da su nekome pomogli.
– Najveća motivacija je to što vidim koliko malo mog vremena može olakšati nekom – istaknula je Paula.
Iako su intervencije često fizički i psihički zahtjevne, oboje ističu kako nema većeg zadovoljstva od trenutka kada se nestala ili ozlijeđena osoba sigurno vrati svojoj obitelji. Upravo taj osjećaj razlog je zbog kojeg su uvijek spremni odazvati se pozivu, bez obzira na vrijeme i mjesto.
