Možemo li doista utjecati na vrijeme, prizvati kišu ili spriječiti tuču? Iako ideja o “kontroli neba” postoji desetljećima, znanost zasad ne nudi čvrste dokaze da su takvi pokušaji uspješni. Hrvatska, kao jedina zemlja Europske unije koja i dalje provodi obranu od tuče, i dalje ulaže u zasijavanje oblaka.Međutim, stručnjaci iz Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) poručuju da učinkovitost ove metode nije potvrđena.
Modifikacija vremena, prema definiciji Svjetske meteorološke organizacije (WMO), obuhvaća svjesne pokušaje mijenjanja atmosferskih uvjeta radi utjecaja na lokalne vremenske pojave. Najpoznatiji oblik takvih intervencija je zasijavanje oblaka, proces u kojem se u oblake ispuštaju čestice, najčešće srebrov jodid, suhi led ili sol, kako bi se potaknulo stvaranje oborina ili spriječila pojava tuče.
Postoje dvije osnovne metode, higroskopska, u kojoj se u oblak dodaju čestice soli, i glacijogena, koja koristi tvari slične ledu. U Hrvatskoj se primjenjuje potonja, kao dio sustava obrane od tuče, u kojem 331 prizemni generator ispušta srebrov jodid u atmosferu. Raketna komponenta ugašena je 2020. godine zbog financijskih i sigurnosnih razloga.
Unatoč desetljećima primjene, brojna istraživanja, uključujući i ona WMO-a, pokazuju da nema pouzdanih dokaza da zasijavanje oblaka može spriječiti tuču ili promijeniti količinu oborina u složenim vremenskim uvjetima. Uspješniji su jedino eksperimenti u jednostavnijim situacijama, poput orografskih oblaka, koji nastaju iznad planina.
DHMZ je 2018. godine, na zahtjev Ministarstva poljoprivrede, izradio Analizu sustava obrane od tuče, koja je obuhvatila 23 godine podataka. Zaključak je bio jasan: operativna obrana od tuče nije svrsishodna ni opravdana za financiranje iz državnog proračuna. Uočeno je da se broj dana s tučom značajno razlikuje iz godine u godinu, a štete su zabilježene čak i u sezonama s najvećom aktivnošću zasijavanja.
Osim toga, analiza je pokazala da tuča nije glavni uzrok poljoprivrednih šteta. Gotovo polovica gubitaka uzrokovana je sušom, a tek potom slijede mraz, tuča i olujni vjetar. Stručnjaci upozoravaju i na ekološki aspekt, ispuštanje srebrovog jodida u atmosferu odvija se bez sustavne kontrole utjecaja na okoliš.
Dok Hrvatska nastavlja s ovim sustavom, većina europskih zemalja od njega je odustala. Slovenija i Mađarska prekinule su programe početkom 1990-ih, a u zemljama poput Austrije, Njemačke i Francuske, obrana od tuče provodi se isključivo kroz privatne inicijative, najčešće na manjim područjima i uz lokalno financiranje. U Europskoj uniji sustav protugradnih raketa postoji još samo u Rusiji, Srbiji i djelomično u Kini.
Stručnjaci DHMZ-a ističu da je nastanak tuče i dalje znanstveni izazov, a ne nešto što se može spriječiti tehnologijom. Umjesto ulaganja u metode čija učinkovitost nije dokazana, preporučuju preusmjeravanje sredstava na provjerene mjere zaštite, poput postavljanja mreža u voćnjacima, sustava osiguranja te razvoja ranih upozorenja i boljih prognostičkih modela.
