Kao da je bilo jučer, a prošlo je već pet godina otkako nas je prerano i tragičnom smrću prilikom intervencije napustio mladi vatrogasac goričke Javne vatrogasne postrojbe, Ivan Galeković-Gale. Bio je to dan i događaj koji je gorički kraj zavio u crno, ali pamti se i dan danas i neće se tako lako zaboraviti.
Svakako ga neće zaboraviti niti njegove kolege iz postrojbe koje su mu i ove godine, na obljetnicu smrti posvetile tekst njemu u sjećanje. Tekst prenosimo u cijelosti:
Prijatelju, kolega, Ivek…
Isto kao i danas, bila je subota.
Sparno jutro prije 5 godina.
Ispod našega tornja svi zajedno smo pili kavu i govorili jedan drugome da će danas biti pakleno vruće.
I bilo je, ali u najgorem mogućem smislu života!
U hodnicima postrojbe tišina da sve boli za uši, svako u nekoj svojoj misli u svojem kutu sa vječitim pitanjem “Zašto?”.
Čovjek snuje a Bog određuje. Toga dana netko drugi je kovao tvoje i naše planove. Nekome drugome je trebao tvoj zarazni osmijeh, tvoja hrabrost i odlučnost, a nas ostavio u velikoj nevjerici, tuzi i žalosti ali opet sretne i ponosne što smo te imali.
Ima neka moć u dobrim ljudima i nakon smrti. Oni kao da i dalje žive, ostaju zauvijek sa nama i u našim mislima. Svakodnevno nas gledaš sa murala ispred postrojbe, otpraćuješ na svaku intervenciju i kao da govoriš one naše riječi: “Dečki, samo pomalo i jako!”
Prijatelju, kolega, Ivek…Svakog dana smo sve bliže tvojoj postrojbi ali do dolaska šaljemo ti vatrogasan pozdrav, ponosan, sa uzdignutom glavom i suzom u oku.
Pozdrav prijatelju i vidimo se!
Podsjetimo, u čast i sjećanje na ovog mladog i hrabrog vatrogasca, vatrogasni dom u Mraclinu nosi upravo njegovo ime, a njegova slika i lik nacrtani su na zidovima Javne vatrogasne postrojbe Velika Gorica.
