Povodom dana Svih svetih, Psihološki centar Carpe Diem želi skrenuti pozornost javnosti na važnost otvorenog i primjerenog razgovora s djecom o smrti, gubitku, žaljenju i sjećanju na preminule osobe.
S obzirom da je riječ o iznimno emotivnoj i osjetljivoj temi, odraslima često nije lako razgovarati s djecom o tome te imaju puno nedoumica kako to učiniti.
Dan Svih svetih za mnoge je obitelji vrijeme prisjećanja na preminule članove obitelji i druge bliske osobe. Odlazak na groblje, paljenje svijeća, polaganje cvijeća i razgovor o preminulima dio su običaja koji djeci često mogu pomoći u razumijevanju obiteljske povijesti i značenja sjećanja. Međutim, takvi trenutci mogu biti emocionalno osjetljivi te mogu otvoriti i brojna pitanja koja djeci treba znati iskomunicirati na adekvatan način primjeren dobi.
Stoga Psihološki centar ističe nekoliko smjernica koje roditeljima mogu pomoći prilikom razgovora s djecom o smrti.
Prije svega, izravno laganje djeci je nešto što bi trebalo izbjegavati. Naime, djetetu je povjerenje u roditelja iznimno bitno. Narušavanje tog povjerenja, do kojeg može doći kada dijete shvati da mu je roditelj lagao, može imati negativne posljedice na djetetovu dobrobit. Također, na osjećaj sigurnosti i na odnos roditelja i djeteta.
Izrazi poput „zaspao je” ili „otputovao je” mogu kod neke mlađe djece izazvati zbunjenost i strah. Primjerice od spavanja ili putovanja. Stoga je smrt potrebno objasniti jasno i smireno, uz uvažavanje djetetove razvojne faze i sposobnosti razumijevanja.
Nadalje, iznimno je bitno dopustiti djeci da izraze svoje osjećaje bez očekivanja da će ih izražavati na određeni način. Gubitak i sjećanje su nešto što svaka osoba, pa i dijete, proživljava na različit način. Neka djeca će svoje osjećaje intenzivnije izraziti, neka slabije. Neka će imati veću želju razgovarati o tome, neka manju. Ta razlika ne mora značiti da im je više ili manje teško. Kod djece je osobito bitno da nikada ne osjeti osudu ili negativne reakcije zbog onoga što osjeća ili zbog gubitka koji se dogodio.
Voditelj Psihološkog centra Domagoj Dalbello ističe kako je „za djecu ključno imati pored sebe odrasle osobe koje će im biti oslonac i koji su spremni saslušati ih, razgovarati s njima i pružiti im osjećaj sigurnosti i ljubavi.
Važno je da dijete zna kako smije postavljati pitanja i izraziti tugu na vlastiti način. Također, govoriti o osobi koja je preminula, bez straha da će time uznemiriti odrasle ili učiniti nešto zbog čega treba osjećati bilo kakvu krivnju”
Prilikom razgovora najbolje je postaviti otvorena pitanja te pažljivo slušati što dijete ima za reći. Tada vidjeti kako ono shvaća situaciju, što može biti dobar temelj za nastavak razgovora. Osobito je bitno slušati djetetove emocije te postaviti odgovarajuća potpitanja. Time se potiče dijete da ih samo razjasni i samim time bolje proradi osjećaje. Naravno, takav razgovor ne treba forsirati. Djetetu je potrebno dati vremena i prostora da samo odluči kada je spremno nastaviti razgovor. Zatim je dobro uputiti mu poruku da se uvijek može obratiti odrasloj osobi kada osjeti potrebu te mora biti uvijek svjesno da će pritom dobiti razumijevanje i punu podršku.
U situacijama gubitaka i sjećanja, roditelji često skrivaju vlastite emocije od djece kako bi ih zaštitili. Međutim, to ne bi trebali činiti. Prije svega, djecu je potrebno naučiti da je izražavanje emocija normalno i prirodno te da nije nešto čega se itko treba sramiti. Naravno, i te vlastite emocije trebaju znati djetetu objasniti na dobno primjeren način na koji ona mogu razumjeti.
Posebnu pozornost potrebno je usmjeriti na djeci kod koje su emocionalne reakcije na gubitak osobito teške, dugotrajne i intenzivne. Posebno ako značajno utječu na svakodnevno funkcioniranje. U takvim situacijama preporuča se potražiti podršku psihologa ili drugog stručnjaka koji može pomoći djetetu i obitelji u suočavanju s gubitkom i pronalaženju primjerenih načina podrške.
Psihološki centar Carpe Diem za kraj želi naglasiti kako razgovor o smrti nije isključivo razgovor o gubitku. To je prilika da djecu učimo o suočavanju s emocijama, bliskosti i obiteljskim odnosima. Također, važnosti međusobne podrške i prisutnosti, kao i o temeljnim ljudskim vrijednostima.
