Nekad davno Osnovna škola Eugena Kumičića zvala se Osnovna škola Veljko Vlahović. Upravo u tu školu išla je i generacija 1970. godišta.
Nakon dugih 34 godine od završetka osmog razreda po prvi puta su se našli tamo gdje su se i upoznali,ispred škole. Susret je inicirao upravo onaj dečko, za kojeg vjerojatno nikad ne bi rekli jer je za vrijeme školovanja bio najnestašniji, a danas živi u Irskoj.
-Susret je bio nabijen emocijama, prošlo je puno godina, a nismo se vidjeli. Ima nas po cijeloj Hrvatskoj i inozemstvu od Njemačke, Engleske, Slovenije, Srbije pa do Irske. Kada smo se našli svi smo se izgrlili i izljubili te malo ispričali na koje nas je strane život odnio te čime se bavimo. Od nas 34 jučer nas se skupilo 22- rekla je učiteljica Dubravka
Davnih 70-tih još su se igrali u školskom dvorištu, cure su igrale skrivača, a dečki nogomet, a danas su to sve doktori, ekonomisti, učitelji ,trgovci, frizeri…
Jedna od njih je i Dubravka, koja je danas učiteljica u školi koju je i sama pohađala. Vjerujemo da u njezinom odabiru životnog zvanja prste ima i njezina prva učiteljica gospođa Marija Karanović. Ona je bila i gost iznenađenja te su se svi razveselili vidjevši ju.
-Naša prva učiteljica dobro nas se svih sjeća i u lijepoj smo joj uspomeni , te se prisjetila raznih dogodovština koje je s nama proživjela- nastavila je učiteljica Dubravka
Dečki su bili posebno kreativni, valjda zato da se iskupe za sve nepodopštine koje su curama priređivali za vrijeme osnovnjaka. Tako je jedan svakoj poklonio bombonijeru i lavandu, a drugi je rekao svakoj da izabere unikatan nakit koji radi prijateljica iz razreda koja živi i time se bavi na otoku Ižu.
-Dogovor je pao, nakon ovog prvog puta nalazit ćemo se češće jer jučer smo se našli popodne kod škole pa išli na večeru u Pivnicu Turopolje te na kraju završili u ‘Park Caffeu’ do sitnih noćnih sati jer se nikako nismo mogli rastati. Ovim putem pozivamo ako se netko nađe na fotografiji da nam se javi jer za neke jednostavno ne znamo gdje su- zaključila je Dubravka
